GENEZA NASLUĆIVANJA PROLJEĆA

GENEZA NASLUĆIVANJA PROLJEĆA

Cijela izložba Naslućivanje posjeduje specifičnu genezu. Kožarić je htio dočarati spektakl proljeća, a taj je spektal postigao stvorivši izložbu akvarela bez ikakva ikonografskog posredništva, samo u otopini boje s mnogo vode i malo zelenog pigmenta

U prostoru renomirane novigradske galerije Rigo otvorena je izložba akademika Ivana Kožarića nazvana Naslućivanje. Zanimljivo je, kako je istaknula voditeljica Jerica Ziherl, da jedanaestu godinu izlagačkog programa Galerije Rigo otvara upravo Ivan Kožarić, izložbom koja se prvobitno trebala zvati Naslućivanje proljeća, no naslov je promijenjen u samo Naslućivanje. U Naslućivanju odabrani su radovi koji govore o probuđenoj prirodi, slike u tušu, akvareli i pasteli nastali lanjske i tekuće godine, a na osnovi nekih izloženih radova Galerija Rigo priprema grafičku mapu u sklopu edicije galerije u nakladi od trideset primjeraka. Govoreći o Kožariću likovni kritičar Ivica Župan istaknuo je da se akademik Kožarić, vrativši se iz Pariza 2002, gdje je kao jedini Hrvat do danas imao samostalnu izložbu u Muzeju moderne umjetnosti grada Pariza, htio upravo djelić te izložbe prenijeti u prostor novigradske galerije. Budući da se on prvi put predstavlja u Novigradu, Župan je prvo govorio o načinu njegova stvaranja umjetničkih djela. Prema Županu, njegova umjetnost ne proizlazi iz prošloga ili dijaloga s povijesti umjetnosti, ni s trendovima, a ni s njegovim prijašnjim radom. Kožarićeva umjetnička djela rezultat su izazvanosti onim što umjetnik zapaža u svojoj svakodnevici. Cijela izložba Naslućivanje posjeduje specifičnu genezu. Kožarić je htio dočarati spektakl proljeća, a postigao ga je stvorivši izložbu akvarela bez ikakva ikonografskog posredništva, samo u otopini boje s mnogo vode i malo zelenog pigmenta. Tim je komponentama unutar slike dočarao bolećivost proljeća. To je pokazao i na izložbi provokativno postavljenoj na Uskrs 1998, nazvavši je Vrećica puna sunčeve energije. Od tada neprestano odlazi u prirodu i registrira fenomene pojave proljeća. Njegovo je stajalište da je proljeće zapravo najuzbudljivije godišnje doba jer se priroda upravo tada očituje u samoobnovi. Drugi je segment izložbe poslanje i registriranje proljetnog i nebeskog plavetnila koje osjetljivu promatraču otkriva proljeće u spektru senzacija. To je vrlo zahtjevna zadaća, a Kožarić je hvata u različitim nijansama plave boje od azurnih svjetlo plavih pa sve do tamnih. U njegovim je slikama i izdvojeni koloristički isječak: crni monokrom koji smo kadri iščitati kao metaforu ljudskog ograničenja, imaginarna mjesta u koje su upućeni naši osjećaji ograničenosti oko nas i u nama. Treći je segment ikonički vrlo prpošan — motiv cvijeća, simbola proljeća. Kad bismo sabrali tri segmenta, onda je to iskaz sretna čovjeka koji u prirodi promatra idealističku obnovu čovjeka u okolišu koji se budi. U popratnom katalogu izložbe Župan ističe: »isposnički redukcionizam na jednoj i maksimalnost umjetničke poruke na drugoj strani konstanta je Kožarićevih ostvarenja. Bez imalo iluzionističkog mimetizma pokušava tušem objektivizirati ono najtananije i najsuptilnije, što se mnogim slikarima čini nemogućim, čak i bogohulnim — plavetnilo proljetnog neba. Provlačenjem kroz filtar Kožarićeve izuzetne kolorističke senzibilnosti nastaju plave slike boje neba u rasponu od lazurnog i svijetloplavog preko gustog i tamnoplavog pa sve do crnog monokromnog namaza, uvijek bez uočljive geste. Njegova neba odriču se svake iluzionističke transkripcije i pred nama su prazne, esencijalne i spekulativne plave površine.« Nadalje, on ističe da »u Kožarićevu očitovanju proljeća važno mjesto zauzima ikonička partija: cvjetni motivi — cvjetovi, sami ili složeni u stručke što ih Kožarić i ove godine nadahnuto ostvaruje pastelom.« Kožarić upravo minimalizmom izloženih cvjetova na bijeloj podlozi ističe dolazak proljeća, naslućivanje procvjetavanja tek probuđenih cvjetova i predstojeće buđenje prirode. Boju pomno nanosi na podlogu, a slikanjem cvijeća u njegovim i suptilnim i toplim bojama: crvenoj, žutoj... ukazuje na buđenje prirode. Kompozicija je njegovih naslućenih slika čista, nezasićena i nezagušena simbolima, posjeduju zrelu slikarsku mirnoću. Dok su s jedne strane galerije cvjetni motivi, na drugoj su fragmenti azurnoga neba ili zelenila.

Ante Kovač