Uskrsni koncerti Zagrebačke filharmonije

Zagrebačka filharmonija je uoči Uskrsa (12. travnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog te 13. i 14. travnja u Cankarjevu domu u Ljubljani) priredila uistinu veličanstven projekt pod vodstvom počasnoga šefa dirigenta Milana Horvata. Monumentalna Osma simfonija u c-molu Antona Brucknera, s osamdesetak minuta trajanja, bila je vrlo zahtjevna i za izvođače i za publiku. To rijetko repertoarno djelo, koje je autor prerađivao, a za koje je zanimanje pokazala i Ljubljana, čuli smo u drugoj verziji, koju je objavio Nowak 1890. Bilo je to reprezentativno izvedbeno izdanje čvrste i zaokružene cjeline, s pregršti fino izbrušenih pojedinosti. Ponajprije zahvaljujući bogatu znanju i iskustvu maestra Horvata, koji unatoč visokim godinama i teškoćama u kretanju, kad sjedne za dirigentski pult, još zrači impresivnom umjetničkom aurom te sugestivno djeluje na orkestar. Glazbenici mu pomažu pojačanom koncentracijom te zdušno i vješto surađuju i uvelike pridonose uspješnu ishodu izvedbe. Dugotrajni pljesak i ovacije ispratili su ne samo zagrebačku izvedbu nego i dvije uzastopne izvedbe na gostovanju u Ljubljani za pretplatnike Slovenske filharmonije.

Zbor zagrebačkih dječaka

Iz obilja koncerata kojima su svi koji se bave glazbom željeli dati obol posebnom ozračju uoči najradosnijega katoličkog blagdana osvrnut ćemo se tek na neke, uz napomenu da takvi koncerti, najčešće naslovljeni kao uskrsni, većim dijelom sadržajem ne odgovaraju korizmenom vremenu. Iako su u povijesti napisane brojne prigodne skladbe (pasije, mise , rekvijemi...), nerijetko se poseže za djelima koja s Uskrsom i vremenom koje mu prethodi nemaju veze. Najdosljedniji u tom pogledu bili su programi Pasionske baštine, koji su počeli 1. travnja praizvedbom Hrvatske mise tada još živa i na koncertu nazočna, a u međuvremenu nažalost preminula autora Igora Kuljerića. O tome smo pisali u prošlom broju. Dodali bismo tome tek završni koncert Pasionske baštine, koji je kvalitetnim nastupom 17. travnja u Hrvatskom glazbenom zavodu obilježio zbor Zagrebačkih dječaka u suradnji s vrsnom sopranisticom Miljenkom Grđan i pijanisticom Zrinkom Philips. Zbor Zagrebačkih dječaka jedinstven je fenomen u našoj sredini, zahvaljujući voditeljici Jasenki Ostojić-Radiković, koja od osnutka prije petnaest godina sa svojim dječacima uspješno njeguje i usavršava širok repertoar klasične glazbe od jednostavnih dječjih i folklornih pjesama do vrlo zahtjevne operne i koncertne vokalno–instrumentalne literature. Presjek takve programske orijentacije bio je vidljiv i na tom koncertu. Ljepota dječačkih glasova, uzorna tehnika, intonacija i dikcija krasile su zbor u cjelini (iako zbog školskih praznika dosta smanjen), a nekoliko se dječaka izdvojilo i u solističkim nastupima. Posebno su bili dojmljivi Moravski dvopjevi Antonina Dvořáka, zatim dvije međimurske narodne (Lasi si je rudala i Vehni, vehni fijolica), kao i Uspavanka Bruna Bjelinskog te Dječji zbor iz opere Carmen Georgesa Bizeta. Svakako treba upozoriti i na najteži programski izazov – tercete triju dječaka iz Mozartove opere Čarobna frula. U taj tvrdi orah ambiciozno su zagrizle tri različite skupine solista, od kojih je najbolja bila posljednja (Ivan Hilje, Silvestar Višić i Josip Švagelj), uz Miljenku Grđan kao Paminu. Nekoliko prigodnih duhovnih skladbi u izvedbama zbora (i)li izvrsne gošće Miljenke Grđan znatno je pridonijelo svečanu ozračju uskrsnoga koncerta Zagrebačkih dječaka na kraju bogatog programa jubilarne, petnaeste, Pasionske baštine.

Četiri godišnja doba i Papandopulo

Devetnaestoga travnja u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda počela je četvrta sezona Četiri godišnja doba Kvarteta Rucner i gostiju, posvećena stogodišnjem jubileju Borisa Papandopula. Ciklus, koji se sastoji od četiri koncerta, Proljeće, Ljeto, Jesen i Zima, ostvaruje se u suradnji s gostima, glazbenicima različitih profila, koji sa svojim domaćinima redovito izvode novo djelo hrvatskog skladatelja, napisano za tu prigodu. Tako su gosti prvoga koncerta u ovoj godini, Proljeća, bili članovi Zagrebačkoga gitarskog trija Darko Petrinjak, István Römer i Goran Listeš. Kako Petrinjak osim gitare svira i kontrabas, Boris Papandopulo upravo je tim vrsnim glazbenicima posvetio Trio sonatu za dvije gitare i kontrabas (1985). Skladba je praizvedena 1986. u londonskom Wigmore Hallu te snimljena u izdanju Croatia Recordsa. Ponovna izvedba komornoga remek-djela bila je prva posveta Borisu Papandopulu u povodu stogodišnjice njegova rođenja. Drugu posvetu naručio je Kvartet Rucner od skladatelja Marka Ruždjaka, koji će 9. srpnja navršiti šezdeset godina. On je za tu prigodu napisao Septet za Borisa, originalnu skladbu koja uz tople ili pak opore zvuke tri gitare i četiri gudačka instrumenta povremeno rabi i korpuse gitara kao udaraljke, ali i glasove glazbenika, kako bi se upotpunila tonska slika, a citira i motive iz Papandopulova VI. gudačkog kvarteta. Važnu ulogu u desetominutnoj efektnoj skladbi posvećenoj Borisu Papandopulu imaju i izdvojene dionice prve violine. Kvartet Rucner, u sastavu Sidonija Lebar, violina, Iva Kralj, violina, Dragan Rucner, viola i Snježana Rucner, violončelo, uokvirio je program proljetnoga koncerta popularnim stavkom Andante cantabile iz Prvog gudačkog kvarteta u D-duru, op. 11 Petra Iljiča Čajkovskog i Prvim gudačkim kvartetom u g-molu, op. 10 Clauda Debussyja, potvrdivši visoku razinu komornoga muziciranja, koja se nametnula kao imperativ u suradnji doajena sastava, bračnoga para Rucner, s novim članicama sastava, vrsnim violinisticama Sidonijom Lebar i Ivom Kralj.

Višnja Požgaj