Trijumf Kositrenog vojnika

Trijumf Kositrenog vojnika

Postojani kositreni vojnik ima sve odlike privlačne predstave za djecu, kao što je živa akcija, funcionalna oprema, izvrsna gluma, živa emocionalnost i smisao za humor i postigao je pravi uspjeh

Baš u sezoni kada je Naj, naj, naj festival u Zagrebu, koji već šestu godinu dodjeljuje nagrade Zlatna Žar ptica, jamačno zbog sve većeg zanimanja kazališta i sve više prijava za sudjelovanje na tom sve uspješnijem natjecanju pred vjernom publikom zagrebačkih mališana za vrijeme školskih praznika, uveo ulogu izbornika, od sudjelovanja su odustala dva od najjačih zagrebačkih kazališta. Trešnja i Zagrebačko kazalište lutaka to su, doduše, bez ikakve veze sa selekcijom, koja njihove predstave nipošto ne bi mogla izostaviti, nedvojbeno pravodobno uljudno najavili. No koliko god njihovi razlozi bili formalno opravdani, a konkurencija i bez njih dovoljno jaka, lišili su nas poneke od najizvrsnijih predstava, kao i cjelovitijega uvida u stanje kazališta za djecu u Zagrebu. Pravi uspjeh postiglo je Dječje kazalište Knap na Peščenici, koje je u svojoj dvorani u Ivanićgradskoj ulici u režiji Dore Ruždjak–Podolski izvelo predstavu prema Andersenovoj bajci Postojani kositreni vojnik, sa svim odlikama privlačne predstave za djecu, kao što je živa akcija, funcionalna oprema, izvrsna gluma, živa emocionalnost i smisao za humor. Nastupili su Amar Bukvić, Živko Anočić i Iva Peter Dragan. Izazvala je jednako, ako ne i veće, oduševljenje u dvorani kao i visoko estetizirane predstave Mala sirena Zagrebačkoga kazališta mladih i Ivica i Marica Andreja Rozmana Roze u izvedbi Dječjeg kazališta iz Osijeka na pozornici Kazališta Trešnja, obje u režiji Roberta Wartla i dramaturgiji Ivice Buljana, uz izvrstan angažman glumačkog ansambla ZKM te osječkoga kazališta sa vrlo zapaženim ulogama Arete Ćurković, Ivice Lučića i Lidije Helajz. Uz Rozin prevedeni tekst bila su na Naj festivalu čak četiri teksta hrvatskih autora. Mala scena s protagonisticom djevojčicom Bugom Šimić postigla je velik uspjeh s tekstom nesuđene hrvatske Françoise Sagan, Nevidljivi Leonard Norme Šerment, koja je posve mlada zablistala s tom praizvedbom 1977, a dvije godine potom javila se izvedbom igrokaza Pogrešne godine i unatoč pokazanu izrazito dramskom nervu nestala iz kazališnih vidika sve do ove prigode, nakon koje bismo se mogli ponadati novim tekstovima. Tematskom svježinom i humanom porukom predstave Šala mala u izvedbi Kazališta Virovitica, u ne baš vještoj vlastitoj režiji, s izvrsno izabranom protagonisticom Snježanom Savić, sve je simpatije osvojio autor teksta Zlatko Krilić. Iz niza zapaženih ostvarenja na Naj, naj, naj festivalu treba barem spomenuti prekrasnim scenskim govorom iskazanu, glazbom i slikom opremljenu, nadasve izvornu predstavu Gradskog kazališta lutaka iz Rijeke Šuma Striborova Ivane Brlić Mažuranić u režiji Laryja Zappije. Osebujan ugođaj vedrine donijela je na pozornicu Kazališta Žar ptica mlada kazališna skupina Smješko, u kojoj su Swy Skup, odnosno Ivana Boban, Jelena Lopatić, Hrvoje Zalari Ozren Grabarić sa suradnicima, izveli vrlo duhovit i dinamičan koloplet Šaljive narodne priče. Gradsko kazalište lutaka Split zadivilo je u tehnici crnoga teatra, u svakom pogledu, glumački, animatorski, likovno izvrsno ostvarenom predstavom igrokaza Lepeza mladosti Jasena Boka u režiji Joška Juvančića. Neka poznata kazališta ove sezone nisu prijavila svoje predstave. Da ZKL i Trešnja nisu odustali, imali bismo još bolji festival i još jednu krasnu dvoranu, u koju bismo i djecu iz udaljenijih dijelova grada navikli dolaziti, jednako kao što je to Žar ptica učinila na Bijeničkoj. Korist bi bila zajednička. Je li moguće da osnovna suradnja, solidarnost i zajedništvo u nas nisu mogući ni kada su u pitanju djeca?

Marija Grgičević