Vijenac 317

Film

INSIDER (inside man), red. Spike Lee

Suspens s pokrićem

Insider je vrlo pametan, zabavan i nepredvidljiv film sa suptilnom i precizno artikuliranom ideološkom kritikom koja uvelike nadilazi tipična ostvarenja toga žanra

INSIDER (inside man), red. Spike Lee

Suspens s pokrićem


slika


Insider je vrlo pametan, zabavan i nepredvidljiv film sa suptilnom i precizno artikuliranom ideološkom kritikom koja uvelike nadilazi tipična ostvarenja toga žanra


Jedan je od najiritantnijih ogranaka akcijskog trilera podžanr pljačkaškoga filma u kojem skupina razbojnika pljačka banku, uzima taoce i ostatak filma nateže se s policijom oko uvjeta bijega. Takvi trećerazredni uradci, koji se gotovo svakodnevno vrte na ekranima domaćih televizijskih postaja, najčešće završavaju u korist organa reda i zakona koji potamane zlikovce i oslobode taoce, osiguravši nesmetano bankovno poslovanje i dovevši kapitalistički mehanizam stvaranja profita u normalno stanje. Iako film Insider Spikea Leeja sadržajem pripada tom prezrenu i beskrajno dosadnu podžanru, riječ je o originalnu i izvrsno režiranu ostvarenju koje se uvelike razlikuje od većine filmova slične tematike. Četvero pljačkaša banke predvođenih lukavim i proračunatim Daltonom Russelom (Clive Owen) zaposjeda njujoršku banku, uzima pedesetak talaca i započinje igru s policijom. Kad se stvari otmu kontroli, slučaj preuzima policijski inspektor Frazier (Denzel Washington) kao glavni pregovarač, koji pljačkaše nagovara na predaju. No iznenadno pojavljivanje odvjetnice Madeline White (Jodie Foster), koju šalje vlasnik banke i milijunaš Arthur Cash (Christopher Plummer), navodi detektiva na pomisao kako pljačkašima na umu uopće nije novac, nego nešto mnogo vrednije i opasnije… Insiderovi su glavni aduti intrigantan scenarij (djelo Russella Gewirtza) i nekoliko vrlo dobrih glumačkih uloga. Snimljen prema konvencijama žanra, ali s nekonvencionalnim zapletom, puna dva sata uspijeva održati ugođaj suspensa, čemu ponajprije pridonosi odlična režija. Denzel Washington u cijelosti dominira filmom kao uvjerljiv, domišljat, energičan i duhovit policijski detektiv s osjećajem za moral, dok je Clive Owen uglavnom solidan u ulozi kriminalnog masterminda, iako veći dio filma glumi s maskom na licu. Jodie Foster pak odaje dojam odveć nabrijane plaćenice koje su tvrdokorno držanje i činjenica da je riječ o sporednoj ulozi rezultirali ponešto plitkim i dvodimenzionalnim likom. Od vidljivijih slabosti filma tu su poneke iritantne redateljske ekshibicije (poput manirističkih i pretjeranih vožnji kamerom) te neprikladna glazba koja potpuno odudara od zbivanja na platnu. Osim dovitljive režije i raspoložena Washingtona, Insider bodove priskrbljuje uglavnom na ideološkom polju, što i ne čudi s obzirom na redateljev ugled. Činjenica da nije riječ o običnoj pljački banke, nego o svojevrsnoj moralki o prvobitnoj akumulaciji kapitala, u kojoj su pravi pljačkaši oni koji banke osnivaju, a ne oni koji u njih provaljuju, snažna je ideološka oštrica koje se ne bi posramio ni Bertolt Brecht, koji je upravo o toj temi ostavio u nasljeđe prikladan epigram. Lee na vrlo zanimljiv način progovara i o klasnim, rasnim, nacionalnim te spolnim razlikama, čineći to vrlo profinjeno i suptilno, uvijek s humorom i na marginama radnje (npr. tu su odnos Fosterove i Washingtona, govor albanskoga predsjednika na traci, policajac koji ne podnosi obojene te iskazi talaca). Dijalozi su glatki, brzi i dojmljivi i čini se da Lee bez ikakvih poteškoća uspijeva paralelno voditi tri radnje, jednu urotničku iza kulisa zbivanja te dvije s onu stranu ograde banke. S obzirom na siže, riječ je ipak o kriminalističkom trileru, a ne klasičnom akcijskom ostvarenju. Akcije ipak ne nedostaje, a Lee takve sekvence režira vrlo pregledno i s osjećajem za ritam i dinamiku. No, kao što je već spomenuto, najvažnijim se čini upravo moralka, koja je ujedno i sastavni dio zapleta filma kao i redateljski žalac društva o kojem govori. Iako se priča pomalo razvodnjava kako film ulazi u završnu četvrtinu te se pojavljuju i neka brzopleta scenaristička rješenja (očito je na svršetku trebalo još malo poraditi), film u cjelini ne gubi na dinamici i kvaliteti. Insider je vrlo pametan, zabavan i nepredvidljiv film sa suptilnom i precizno artikuliranom ideološkom kritikom koja uvelike nadilazi tipična ostvarenja toga žanra.


Tonči Valentić

Vijenac 317

317 - 27. travnja 2006. | Arhiva

Klikni za povratak