PJESNIK GLAZBE

PJESNIK GLAZBE

Igor Kuljerić bio je čvrsto ukorijenjen u hrvatsko duhovno i glazbeno biće, ali je pripadao i vrsti svjetskih stvaralaca temeljite naobrazbe, velike opće kulture, raznolikih zanimanja, širokih vidokruga, renesansne sveobuhvatnosti. Bez njega hrvatski glazbeni život bit će teško zamisliv

U četvrtak 20. travnja, ni tri mjeseca nakon šezdeset i osmog rođendana, u Zagrebu je preminuo Igor Kuljerić. Umro je najmlađi iz iznimno nadarena naraštaja rođena tridesetih godina prošloga stoljeća. Napustio nas je skladatelj bogate imaginacije, elementarne duhovnosti, duboke emotivnosti, raskošna talenta, neiscrpna nadahnuća, umjetnik koji je idealno spojio bogatstvo ideja i vrhunsko poznavanje skladateljskog umijeća, koji je bio uvijek svoj, uvijek nov, prepoznatljiv, neponovljiv, snažan i uvjerljiv, iskren. Sa sobom je nepovratno odnio dio nas, njegove generacije, s kojom je proživljavao velike novine u razvoju svjetske a gotovo još veće u razvitku hrvatske glazbe u drugoj polovici 20. stoljeća. Nakon njega ostala je duboka, nenadoknadiva praznina. Umro je prerano, u punom stvaralačkom zamahu unatoč teškoj bolesti. Upravo je bio završio skladbu Bel kamen kampanela i tri tjedna prije smrti prisustvovao praizvedbi svoje Hrvatske mise. Rođen u Šibeniku 1. veljače 1938, Igor Kuljerić prve je glazbene spoznaje stekao u Zadru, a zatim je došao u Zagreb u vrlo povoljno glazbeno okružje. Došao je, kako je sam volio kazati, u majstorsku radionicu Stjepana Šuleka u kojoj je učio kompoziciju, dirigiranje, teoriju glazbe, instrumentaciju, interpretaciju i stjecao glazbeno znanje. Stekao je osnove glazbene gramatike, ali snažne individualnosti i već onda otvoren za sve, krčio je vlastiti skladateljski put. Glazbom se bavio i praktično, svirao je u sastavima, po plesnjacima, na zabavama, postao je korepetitor u Operi HNK u Zagrebu. Stjecajem okolnosti pozvan je za čembalista u ansambl Zagrebačkih solista, koji je pod vodstvom Antonija Janigra kretao putem međunarodne afirmacije. S njima je prvi put na turneji po Sjedinjenim Državama nastupio kao dirigent. Bio je dirigent orkestra i zbora Hrvatske radiotelevizije (prije RTZ). Usavršavao se u Milanu, u Scali i u Studio della fonologia musicale pri RAI-u, prvom elektron-skom studiju utemeljenu u Europi, u kojemu se upoznao s najnovijim teče-vinama avangarde. Ali je brzo krenuo onom njezinom linijom koja je počela obnavljati jezik, usvajao je neke njezine tehničke postupke koji su omogućavali bogatiji orkestar. Isticao je da je Mediteranac slavenskih korijena, i njegov se glazbeni jezik naslanjao na latinsku-talijansku i glagoljašku tradiciju. Smatrajući da je prava umjetnost sretan spoj emocionalnog i racionalnog, u čemu se razlikuje od znanosti, a skladanje neprekinut lanac traganja, istraživao je zvuk i pisao za razne sastave, različite glazbene idiome, dotaknuvši se i popa, rocka, tamburice. Imao je savršen osjećaj za suvremeni glazbeni izričaj, osjećao je puls vremena i njegov ritam. Preferirao je kraće forme smatrajući ih primjerenijima današnjem tempu života, ali je istodobno skladao monumentalni Hrvatski glagoljaški rekvijem, najiskreniji i najpotpuniji izraz elementarne potrebe da se obrani vlastiti prag u sudbonosnom povijesnom trenutku kao što je bio hrvatski Domovinski rat, djelo koje najdublje korespondira s njegovom izvornom poticateljskom idejom vodiljom. Igor Kuljerić bio je čvrsto ukorijenjen u hrvatsko duhovno i glazbeno biće, ali je pripadao i vrsti svjetskih stvaralaca temeljite naobrazbe, velike opće kulture, raznolikih zanimanja, širokih vidokruga, renesansne sveobuhvatnosti. Bez njega hrvatski glazbeni život bit će teško zamisliv. Osim Rekvijema svojim je najboljim djelima smatrao Kanconijer, Song za kvartet, Križu, daj nam ti milosti za zbor, Koralnu predigru, opere Životinjska farma i Richard III, balet Riki Levi i Koncert za marimbu. Obnašao je dužnost glazbenoga direktora Dubrovačkih ljetnih igara, umjetničkog ravnatelja Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, direktora Muzičkog Biennala Zagreb i ravnatelja Opere HNK-a u Zagrebu. Godine 2004. izabran je za redovitog člana HAZU. Poseban je afinitet imao prema vokalnoj glazbi, osobito prema zboru, a na tom se području iskazao i kao interpret. Simbioza skladatelj-interpret najdojmljivije je došla do izražaja u antologijskoj Gotovčevoj Koledi, u kojoj se dirigent Kuljerić potpuno usuglasio sa skladateljem Gotovcem. Imao je samo jedan nedostatak: nije znao promicati vlastito djelo u onolikoj mjeri u kolikoj ono to zaslužuje. Neka ga potresni vapaj njegove antologijske skladbe Križu, daj nam ti milosti isprati na put u kraljevstvo odabranih!

Marija Barbieri