Narav nasilja

»Tvrđa«, časopis za književnost, umjetnost i znanost, gl. ur. Žarko Paić, br. 1-2/2005, Zagreb

Posljednji broj »Tvrđe« jednak je ostalima; mnogo štiva, a malo prostora da bi se o sadržaju reklo sve što se ima reći. Glavni urednik Žarko Paić i uredništvo ovaj put su za glavnu temu odabrali fundamentalizam i nasilje. Uvodni tekst Hanifa Kureishija govori o potrebi razumijevanja problema multikulturizma, jer je alternativa, monokulturizam, mnogo gori. Naglašava da on nije samo »površna razmjena festivala i hrane, nego snažna i predana razmjena ideja — sukob koji vrijedi izdržati — radije nego rat«. Ideju dijaloškog izdržavanja podupiru autori pretežno s njemačkoga govornog područja. Prividna neobičnost samo je prividna, jer zamišljena predodređenost njihove uzajamne ekvidistancije ne umanjuje vrijednost njihovih članaka, koji su različiti spram npr. angloameričkih autora, koji bi zbog neposredne uključenosti njihovih političkih, vojnih i društvenih vodećih slojeva mogli imati različit pristup tim problemima. Jan Ross tako u tekstu tumači očiglednu činjenicu da fundamentalizam nije samo islamski. Tezu da sukob između Islama i Zapada treba shvatiti kao društveni, a ne civilizacijski sukob iznosi Bassam Tibi. Islamizam treba prepoznati u različitosti kultura i politika, od kojih je fundamentalizam samo jedan. Samoj Europi, (i valjda svem zapadnom svijetu) stoga i predstoji škakljiva zadaća da nauči te razlike. Temat o nasilju nije neposredno usredotočen na nasilje fundamentalizma, nego na preispitivanje njegove imanentne i suvremene naravi. Psihologijske, sociologijske i filozofske analize nasilja usmjerene su na nepresušnu potrebu njegova demistificiranja i razumijevanja da bi se prekinulo. Tumačeći poznatoga francuskog antropologa Renea Girarda jedan od autora (Alfred Schöpf) ističe da od ljudskih početaka govor o nasilju povezuje pravo i normu s osvetom, krivnjom i odštetom. Religijsko-povijesna i etnološka istraživanja o toj temi mogu lako biti na tragu stvaranja mita o nasilju, koji postaje jednakovrijedan opasnom mitu koji tvrdi da je nasilje neizbježno i stvara fantaziju njegova povijesnoga početka. Tomu ipak treba suprotstaviti diferenciranje nasilja u odnosu prema intelektu (Freud) i na taj način početi okretati novu stranicu pred teškim problemom koji čovjeka muči tijekom cijele povijesti. Tekstovi drugih autora produbljuju bitne elemente kritike nasilja. Posebno se još ističe socijalnofilozofska analiza problema dimorfnoga nasilja Stevea Halla kao interakcije simboličkog i fizičkog nasilja koja se u suvremenosti razvija s prednošću simboličkog. Od ostalih autora i tekstova tu su još prepoznatljivi Michael Hardt i Antonio Negri, koji u tekstu Demokracija mnoštva nastoje razobličiti ono i danas monarhijsko u suvremenoj demokraciji. Paul Virno pak otvara specifičnu temu iz filozofije povijesti. U tematskom bloku o Rolandu Barthesu Srećko Horvat nastavio je prilog iz jednog od prijašnjih brojeva »Vijenca«. Tu su još tekstovi o suvremenoj umjetnosti, arhitekturi, poeziji, književnosti (uključujući i sjećanje na nedavno preminula pisca Borislava Vujčića). Kratki ogledi o suvremenom propitivanju crnogorskog identiteta primjeri su pak zdrava osjećaja za samokritiku od kojega treba učiti. Na kraju spominjemo i kritički tekst poznate američke feministkinje Camille Paglia, čija oštrica ide na stranu i homo- i hetero-seksualnosti te ih obje nastoji reinterpretirati i zajedno rehabilirati u kreativnoj dualnosti kojom ne vladaju zakoni, nego imaginacija. Ukratko, »Tvrđa« je dobra, zanimljiva, suvremena i rijetko izlazi, a neki od spomenutih tekstova sami zaslužuju recenziju i širu od ove.

Snježan Hasnaš