Lucidni chiaroscuro

Lucidni chiaroscuro

Filmskom fotografijom kao da treperi leonardovska preljevitost; kao da joj se pokušava pridodati nešto od njegova lucidna chiaroscura, tanahne ustreptalosti nalik vilinskim svjetlucanjima što krase i magijski privlačnima čine neka njegova djela

Žanr dokumentarca danas je doživio revival, uskrsnuće, s novim lučonošom Michaelom Mooreom, te zanimanje gledateljstva nuka distributere da dokumentarce počnu nuditi i u redovitoj DVD–ponudi, baš kao i uz dnevni tisak. Moderni dokumentarci rekonstrukcije s igranim dijelovima tako su na neki način zamijenili biopic–serijale koji počesto imaju mnogošto od dokumentarnoga izričaja (šifra: serijali potkraj osamdesetih prikazivani na domaćoj televiziji o klasičnim kompozitorima /Berlioz, Verdi/). Sjajan primjer ambiciozna i stručna djela (na tragu najboljih, primjerice Harwoodove Cijeli svijet je pozornica) jest i film Leonardo o genijalnom pojedincu koji moderna čovjeka ponajprije zapanjuje mnogovrsnošću svojih zaokupljenosti i sposobnostima na raznim područjima (bio je on naime i pisac i graditelj i kipar, a ne samo znanstvenik i slikar), ali i in kodom s Posljednje večere — s navodnim prikazom Marije Magdalene, što je pak u nekih pisaca izazvalo razvijanja teorije o njoj kao o ključnoj osobi u povijesti kršćanstva, nikako minornoj u biblijskome smislu, i čija je uloga bitno drukčija od one kakvu joj pridaje Sveto pismo. Sam film prikaz je umjetnikova života, ali i pokušaj rekreacije i rekonstrukcije mnogih njegovih genijalnih i naprednih izuma (letećih, podmorskih i kopnenih), a filmskom fotografijom kao da treperi poznata leonardovska preljevitost; kao da joj se pokušava pridodati nešto od njegova lucidna chiaroscura, tanahne ustreptalosti nalik vilinskim svjetlucanjima što krase i magijski privlačnima čine neka njegova djela (čitaj: Mona Lisa). Zapravo dvodijelna TV–serija, prikazana i na našoj televiziji, Leonardo je sve ono na što uvijek asocira sam spomen BBC–eve serije: kvalitetno i opravdano hvaljeno djelo.

Katarina Marić