Krave su zakon!

Krave su zakon!

Odbacivanje romantičarskih i idealističkih pristupa slikarstvu jedno je od obilježja haaškoga kruga iz kojega su ponikli i na njega se naslanjali veliki Vincent Van Gogh i Piet Mondrian

Kada neka izložba, u ovoj zemlji, u mjesec dana privuče dvadeset i pet tisuća posjetitelja, onda je tu izložbu itekako vrijedno spomenuti i na nju se osvrnuti. Riječ je o izložbi Van Gogh, Mondrian i haaška slikarska škola, koja je do 4. lipnja otvorena u zagrebačkim Klovićevim dvorima. Uz veliko osiguranje izložba je stigla iz Gemeentemuseuma iz Haaga i dočekana je s velikim zanimanjem. Jasno, privukla je i sponzore, bez kojih, kako kaže ravnateljica Klovićevih dvora Vesna Kusin, ne bi bilo moguće ostvariti ovakav projekt. Koncepciju izložbe zamislila je kustosica Jasmina Bavoljak, dok je radove izabrao John Sillevis, glavni kustos iz Haaga. Zajedno su osmislili likovni postav uz besprijekornu rasvjetu Damira Babića i ostale suradnike u cijelom projektu, kao što su Dragutin Matas i Iva Sudec. Dakle, što je stiglo iz Haaga? Unatrag mjesec dana mnogi su nepravedno prigovarali da naslov izložbe ne odgovara istini i da se sa tih nekoliko Van Goghovih i Mondrianovih djela samo zamagljuju oči. Zlonamjernost takvih izjava pokazuje ili neznanje ili čuveni jal. Priprema izložbe trajala je gotovo cijele dvije godine i u Zagreb je stiglo osamdesetak djela dvadeset i dvoje autora. Haaška slikarska škola nikada nije imala karakter klasične škole i nikada nije bila ustanova, nego je riječ o nekolicini umjetnika koji su zajednički preobrazili nekoliko segmenata slikarstva unutar korpusa umjetnosti druge polovice 19. stoljeća i nekoliko prvih godina dvadesetog. »Pejzažno slikarstvo nalazi se pred velikim promjenama«, napisao je kritičar »Gazette des Beaux–Arts« u Beču 1873. u povodu Svjetske izložbe, osvrćući se na nizozemsku umjetnost. Što je u tim slikama, nastalim u potpuno nevinu okolišu, izgledalo novo? Izlazak iz slikarskih atelijera, odlazak u prirodu, slikanje najobičnijih prizora poput stada krava, neke žanr–scene ili vedute gradića kao što su Haarlem, Emmen ili Scheveningen, rezultirao je prikazom, ne onakvim kakav on jest, nego onakvim kakva ga umjetnik taj čas vidi i doživljava. Uporaba široke palete boja, atipični i kontraklasični rukopis te, raznorodna tematika postaju slobodni umjetnikov izbor. Profiliranje takva slikarstva nije ostalo nezapaženo i drugdje. Odbacivanje romantičarskih i idealističkih pristupa slikarstvu također je jedno od obilježja haaškoga kruga, kruga iz kojega su ponikli i na njega se naslanjali veliki Vincent Van Gogh i Piet Mondrian. Izuzev spomenuta dva umjetnika, na izložbi u Klovićevim dvorima možete vidjeti i radove Josefa Israëlsa, Jana Hendrika Weissenbrucha, braće Jacoba, Willema i Matthijsa Marisa, Paula Josefa Constantina Gabriëla, Gerarda Bildersa, Johannesa Bosbooma, Antona Mauvea i drugih. Većinom su to pejzaži, nizozemska ravnica i nadaleko poznate vjetrenjače, lučki gradovi i plaže s drvenim ribarskim brodicama, težaci i ribari, nekoliko autoportreta i mrtvih priroda... U Zagreb su nam došla tri Van Gogha, Autoportret, Vaza s cvijećem i Ptičje gnijezdo, osam Mondriana, među kojima i fantastičan krajolik naslovljen Vjetrenjača kraj visokog drveća s intenzivnim odsjajem boja, iz kojeg se djelomice može iščitati kamo će poslije Mondrian krenuti. Neki kao da ne žele vidjeti ostalih iznimnih sedamdesetak djela. Knjiga dojmova najbolje ilustrira neshvaćanja potaknuta nekim medijskim napisima. »Zašto tako malo Van Gogha, mogli su ih još donijeti, premalo Van Gogha...« Jedna me se opaska iz knjige dojmova mnogo jače dojmila: »Krave su zakon«, napisao je vjerojatno neki srednjoškolac. Iskrenost takve izjave dublja je od svih nepotrebnih žalopojki o nedostatku Van Goghova i problema oko Ljubičićeva reklamnog plakata, koji je trebao najaviti izložbu, ali je nastao u krivo vrijeme i na krivom mjestu, s obzirom na konotacije koje Haag nosi u većine stanovnika Hrvatske.

Slike postavljene u Zagrebu svjedoče o svojevrsnu začetku moderne umjetnosti u tom dijelu Europe, koji je poslije utjecao na umjetničke promjene diljem kontinenta, a u vrijeme trajanja izložbe, 30. ožujka, u Klovićevim je dvorima priređeno simpatično obilježavanje Van Goghova rođendana uz modnu reviju, koncert i vrlo zanimljivu izložbu dječjih radova s temom Van Gogha. U vrijeme izložbe nizozemskih majstora u Zagreb je, na sva zvona najavljivana, u predvorje jednog hotela pristigla opskurna izložba talijanskoga slikara koji kopira velika djela iz povijesti slikarstva. Njegove radove, navodno za male novce, kupuju veliki bogataši. Kič najgore vrste ne bi bio vrijedan spomena da se među kopiranim djelima nije našlo i nekoliko Van Gogha. Ne vjerujem da ste dvojili što pogledati... Uspjeh izložbe Van Gogh, Mondrian i haaška slikarska škola veseli nas zbog još jedne stvari, možda i najbitnije. Zagreb je sada konačno sebi i drugima pokazao da ima i prostor i ljude koji mogu odgovoriti strogim izložbenim pravilima, od osiguranja do postava. Stoga s nestrpljenjem očekujemo sljedeću izložbu Chagallovih radova, koja je na rasporedu u Klovićevim dvorima ujesen.

Marko Kružić