Kad Julija stane na scenu

New York Julia Roberts debitirala je ovoga tjedna na kazališnoj sceni, pridruživši se seriji holivudskih zvijezda koje pristaju astronomske filmske honorare na neko vrijeme zamijeniti skromnim kazališnim kako bi se pojavile na sceni. Njezina je pojava zbunila i kritičare, koji su zapazili kako od njih nitko ne očekuje da pišu o komadu (Tri dana kiše Richarda Greenberga iz 1997) ili, ne daj bože, režiji (Joe Mantello). Produkcija, koja će na repertoaru biti samo do 18. lipnja, neuobičajeno kratko razdoblje za brodvejsku predstavu, apsolutno je najtraženija karta u njujorškom kazalištu u nekoliko posljednjih godina. I, dakle, kakva je Julia Roberts? Čudesno lijepa i s nje se ne može skinuti pogled. Dobro, a gluma, kako glumi? Puna je samopouzdanja i zrači sa scene... A gluma, glumi li? Kako samo drži ruku na boku... Gluma, hej, gluma??? Ben Brantley, jedan od najutjecajnijih kritičara današnjice prozvao se džulijaholičarem i priznao očaranost glumicom, ali ni on nije našao mnogo dobra u njezinoj glumi. Ostali su bili manje milostivi, Julia Roberts je pokopana, no to publiku, koja do karata nije uspjela doći u pretprodaji, nije spriječilo da ulaznice na crno plaća od tri do četiri tisuće kuna.

Hoće li Spacey preživjeti

London Kevin Spacey na mjestu ravnatelja Old Vica prolazi kroz tešku krizu. Kritika je sasjekla njegovu produkciju Resurrection Blues Arthura Millera u režiji Roberta Altmana, »Independent« ju je nazvao »najgroznijom sramotom«, a ni ostali nisu štedjeli riječi, publika je odbila dolaziti na predstavu i bez obzira na zvjezdana imena pisca, redatelja pa i glumaca predstava je skinuta s repertoara. Promašaj je izazvao napade na Spaceya, kojega od početka mnogi ne vole, a on tvrdi kako je komad zaista bio loš na premijeri, ali je sad sjeo i trebao je dobiti drugu šansu. Nije je dobio pa je Spacey napao novinare da ga ne vole, dok ga, kaže, publika podupire. Skidaju se i druge produkcije pa nitko ne piše o tome, kaže ravnatelj, a četiristo tisuća ljudi vidjelo je njegove predstave u posljednjih osamnaest mjeseci. Još je osam godina do kraja njegova desetogodišnjeg ugovora i Spacey ih ima namjeru odraditi, a za sljedeći mjesec najavio je objavu programa koji će potvrditi da je na pravom putu. Ali, u ovakvim okolnostima i s pritiskom koji se pojačava mnogi se pitaju hoće li Spacey izdržati do sljedećega mjeseca.

Nova tragedija u Mađarskoj

Budimpešta Roland Schimmelpfenning najizvođeniji je strani pisac na ma-đarskim scenama, nakon što su se njime bavili Schilling i Bagossy, i nakon prošlomjesečnoga minifestivala po njegovim produkcijama sad je u kazalištu Orkeny njegovu Ženu iz prošlosti režirao Tamas Ascher. Suvremena tragedija napisana je na tragu antičkih, najviše je utjecaja Medeje, ali u suvremenom ključu, s elementima repetitivne dramaturgije. Ascher je režirao decentnu produkciju s odličnim glumcima, ali nije naišao na osobito razumijevanje mađarske kritike, koja je imala mnoštvo prigovora i na Schimmelpfenningovo suvremeno viđenje tragedije.

Pazi, Barbie nastupa

Columbus U američkom Ohiu, 47 godina nakon što je začeta kao najpopularnija lutka svih vremena, Barbie je, na oduševljenje djece, ali i mnogih odraslih, konačno iskora-čila i na scenu. Barbie live in Fairytopia u Palace Theatreu predstava je koja će u sljedeće dvije godine obići osamdeset američkih gradova. Barbie, koju na sceni s perikom igra — brineta, Erin Elizabeth Coors, junakinja je drame, s pjevanjem i bez pucanja, vila koja spašava mističnu zemlju s druge strane duge. Bljak.

Jasen Boko