Intenzitet genija

Intenzitet genija

Autor Josip Biffel, akademski slikar, dimenzije 35,50 x 53,96 mm, naklada 200 000, datum izdanja 7. ožujka 2006.

Rembrandt Harmenszoon van Rijn (Leiden, 1606 – Amsterdam, 1669) najveći je umjetnik zlatnoga doba nizozemskoga slikarstva, veliki majstor europskog baroka, čiji slikarski i grafički opus ostaje nedosegnutim uzorom, predmetom stalnih istraživanja i poticaj neiscrpivim interpretacijama. Narav njegova rukopisa mogla se oponašati, ali nepredvidivost i intenzitet genija usredotočena na duhovnu, emocionalnu i duševnu dubinu — oblika i mizanscene — nije ponovljena. Njegovo se djelovanje (oko 650 ulja i tristotinjak bakropisa te velik opus crteža) interpretira u četiri razdoblja: prvo, leidensko (do 1631); drugo, rano amsterdamsko, omeđeno dvjema slikama, Sat anatomije (1632) i Noćna straža (1642); treće, srednje amsterdamsko (do 1650) i, četvrto, kasno amsterdamsko razdoblje (nakon 1650), koja podliježu neprekidnim revizijama. Širina Rembrandtova tematskoga repertoara dotaknula je sve žanrove, od povijesnog, mitološkog i biblijskog, pa sve do krajolika, a među brojnim portretima gotovo je stotinu autoportreta. Rembrandtovi autoportreti argument su složene osobnosti, koja nije skrivala antinomiju u percepciji vlastite naravi. Štoviše, on je svoj lik pretvorio u polje istraživanja i psihološkoga pronicanja, jednom se predstavljajući u mimikriji aristokratske i umjetničke vrsnosti, a drugi put u liku skromna amsterdamskoga građanina. Motiv marke kojom je Hrvatska pošta obilježila četiristotu obljetnicu Rembrandtova rođenja umjetnikov je bakropis Autoportret u baršunskoj kapi s perom (134x104 mm iz 1638), koji se čuva u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Marka je izdana u arčiću od četiri marke, a Hrvatska pošta izdala je i maksimum kartu te prigodnu omotnicu prvoga dana (FDC). Autorica je teksta objavljena u deplijanu Margarita Sveštarov Šimat.

Priredila Sandra Cekol