Amori i sibile

Amori i sibile

Uvijek nanovo tvrdeći da stvara pod božanskim nadahnućem, Michelangelo je imao osobnost genija — mušičav, silovit i temperamentan, slojevit značaj u vječnoj težnji za savršenstvom

Znanstvenik Leonardo, dramatski silovit Michelangelo i nadasve ljubak i ljubazan Rafael tri su diva renesanse, ujedno tri različite osobnosti, što je itekako vidljivo u senzibilitetu njihovih djela. Nježno i skladno slikarstvo posljednjega i čitav njegov gotovo neoplatonistički preslik nadrealnoga savršenstva i ravnoteže na platnima odraz su mirne i blage, vedre umjetnikove naravi i nepravedno je da i on nije dobio vlastiti dokumentarac, poput dviju izrazitih osobnosti visoke renesanse i njegovih suvremenika — Leonarda i Michelangela. Uvijek nanovo tvrdeći da stvara pod božanskim nadahnućem, Michelangelo je imao osobnost genija — mušičav, silovit i temperamentan, slojevit značaj u vječnoj težnji za savršenstvom. Strast prema lijepom (počesto i dječačkim tijelima), umjetnosti (slikar, graditelj i kipar) i Bogu (sljedbenik Savonarolina radikalna, fundamentalističkog kršćanstva) pomagala su mu pritom u borbi s nutarnjim demonima; njegovi proroci, antičke sibile, čuveni David, ali i arhitektura živo svjedoče o umjetnikovoj potrebi za monumentalnošću, ljudskoj drami i veličanju junaštva. Neka od tih Michelangelovih remek–djela u predočenu dokumentarcu pokušavaju rekonstruirati vodeći suvremeni stručnjaci tehnikama kakve je rabio i sam maestro, počevši od zidnih freski preko klesanja Davida do, posebice poticajna, ali i za Michelangelovu osobnost indikativna pokušaja krivotvorenja starine — skulpture usnula Amora, kroz koju je do izražaja došla sva umjetnikova iskrena izvornost. Mali serijal u dva nastavka tako uspješno progovara o bezmjernoj veličajnosti vlastita subjekta. A glede sva tri visokorenesansna majstora s početka priče, hvalu svakako treba odati i njihovim učiteljima: Verrocchiju, Ghirlandaioju i Peruginu.

Katarina Marić