SLUČAJ ILI...?

Test! – 7. međunarodni festival studentskog kazališta i multimedije umjetnosti, Zagreb, 3 – 8. travnja 2006.

SLUČAJ ILI...?

Francuska inačica Aiaxaie nudi vizualno izazovniju i redateljsko–dramaturški inovativniju koncepciju, poduprtu izvrsnim i energičnim glumačkim ansamblom

Slučaj ili pak pomno promišljen program ovogodišnjega, sedmog po redu, Testa! (Teatar studentima) donio je čak dvije predstave po tekstu Radovana Ivšića Aiaxaia ili moći reći, i to jednu na hrvatskom, a drugu na francuskom, jezicima na kojima je autor aktivno stvarao dramske, poetske i polemičke tekstove. Verzija Aiaxaie na hrvatskom jeziku izvedena je na dan otvaranja festivala, u režiji Denisa Patafte. Sam autor prisustvovao je izvedbi, ali se to, nažalost, nije ničim naznačilo. Posljednji dan festivala zaključen je Aiaxaiom na francuskom jeziku, u režiji Michela Nebenzahla. U posljednjem slučaju tekst je igran zajedno s Lorkinom nedovršenom dramom Comedia Sin Titulo, koju s Ivšićevim komadom povezuje propitivanje kazališnoga prostora. Riječ je o tekstu koji, koristeći se matricom teatra u teatru, gotovo na manifestni način progovara o biti teatra, istovremeno kritizirajući subvencionirani, institucionalizirani teatar kojim upravlja, odnosno manipulira vladajuća struktura. Ivšić problematizira i suvremeni redateljski teatar, prikazujući redatelja kao izgubljena i slaba intelektualca koji se proglašava alfom i omegom kazališta koje je, po Ivšićevim riječima postalo »izmetina vlasti i subvencionirana dosada«. Obje se izvedbe vrlo dosljedno drže dramskoga predloška. Patafta nudi jednostavno, gotovo površinsko čitanje, koje rezultira izvedbom vođenom nevidljivom i neinterventnom redateljskom rukom, zahvaćajući tek povremeno pa i nedovoljno promišljeno u dubinsko tkivo teksta, tako da se osjeća metastaziranost, kao na primjer u slučaju ubacivanja propagandne poruke, što je nedovoljno razrađen pokušaj da se i sam institucionalni teatar, mjesto na kojem se zbiva radnja, prokaže kao komercijaliziran. Francuska inačica Aiaxaie nudi vizualno izazovniju i redateljsko–dramaturški inovativniju koncepciju, poduprtu izvrsnim i energičnim glumačkim ansamblom. Osim zanimljivosti i komparativnih izazova koje otvara suočavanje dvaju izvedaba, valja se osvrnuti i na njihovo međuprožimanje. Naime, u francusku verziju predstave uključeni su i izvođači iz hrvatske inačice, glumeći svoje uloge na hrvatskom. Kao najizazovnije uloge, koje su ujedno donijele i najdivergentnija rješenja, pokazale su se one Ronioca i Sabranih Djela. Nebenzahl prikazuje Sabrana Djela kao zborni lik, kako je izvorno i zamišljen, što sugerira bezimenost, nedokučivost i disperzivnost strukture vlasti, dok Patafta Sabrana Djela vidi kao pojedinca prikazana videozapisima. Pataftin Ronilac koji je odlučio da neće više nijemjeti kreiran je kao pomalo komična i prestrašena figura, dok je Nebenzahlov Heraklo Mračni postavljen kao suptilna i krhka, ali nadasve živa i energična pojava. Tekstovi Radovana Ivšića uvijek su nalazili dobar odjek kod amaterskih skupina i u studentskom teatru. Iskreno se nadam da će uskoro zaigrati i na nekoj od hrvatskih profesionalnih pozornica te time dobiti mjesto koje zaslužuju.

Ana Prolić Kragić