PRIČA O KNJIZI

PRIČA O KNJIZI

Duško Kečkemet, Robert Adam – Dioklecijanova palača i klasicizam, Nakladni zavod Matice hrvatske, 2003.

Knjiga Duška Kečkemeta Robert Adam – Dioklecijanova palača i klasicizam opsežno je i studiozno pripremljeno izdanje posvećeno »prvoj i dugo vremena jedinoj, znanstvenoj i reprezentativnoj monografiji Dioklecijanove palače« — knjizi Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia, koju je 1764. izdao engleski arhitekt Robert Adam. Adamova monografija, iako izuzetno značajna za našu povijest umjetnosti i kulturu uopće, do sada je u literaturi, hrvatskoj i inozemnoj, spominjana uglavnom na razini natuknica ili kraćih opservacija, te je Kečkemetova knjiga dosad najopsežniji rad posvećen toj temi. Iako okosnicu knjige čini iscrpna obrada Adamove monografije, autor se ne zaustavlja samo na analizi knjige, nego spomenutu monografiju smješta u vrijeme i prostor. Kao što je naglašeno naslovom, polje interesa usmjerava na tri teme — Roberta Adama, Dioklecijanovu palaču i klasicizam, odnosno putem analize spomenute monografije zahvaća mnogo širi kulturni i povijesnoumjetnički kontekst. Strukturom i organizacijom knjige vodi čitatelja od općenitoga ka pojedinačnom, od uvodnih poglavlja posvećenih temeljnom određenju klasicizma i iznošenju općih podataka o palači do upoznavanja čitatelja s Adamom i njegovom monografijom, da bi konačno završio s iščitavanjem utjecaja koji je ona imala na Adamovu arihtekturu te posredno i na kasnija arhitektonska rješenja u Engleskoj i Europi. Kečkemet u studioznom i faktografski iscrpno potkrijepljenu tekstu donosi priču o nastanku, recepciji i važnosti knjige te iz rakursa Adamove monografije zahvaća duh vremena i ocrtava stanje Europe sredinom 18. stoljeća, razdoblja kad se ponovno aktualizira interes za antiku. Uvodno poglavlje posvećeno je Dioklecijanovoj palači i detektiranju arhitektonskih obilježja građevine, dok je iduće usmjereno na recepciju i proučavanje palače prije Adama. U sljedećim poglavljima težište je na ranom klasicizmu i klasicističkoj arhitekturi, a Kečkemet, osim terminološkog određenja pojma, u kratkim podnaslovima opisuje ključne odrednice klasicizma — otpor prema baroku i rokokou, ističe Rim kao izvorište stila i konačni cilj grand toura, objašnjava razliku grčkog i rimskog klasicizma te donosi osnovne podatke o ključnim osobama u širenju klasičnog osjećanja, Winckelmannu i Piranesiju, s kojima je i sam Adam prijateljevao za boravka u Rimu. Time je donio kratak i sintetičan pregled razdoblja te pobliže ocrtao duh koji je vladao onodobnim Rimom, a koji je pridonio tomu da se Robert Adam odluči na stvaranje publikacije o jednoj od najvažnijih građevina rimske umjetnosti — Dioklecijanovoj palači. Nakon početnih općih poglavlja Kečkemet u onima koja slijede obrađuje živote ljudi najneposrednije vezanih uz realizaciju monografije — Roberta Adama i brata mu Jamesa te Adamova mentora, darovita crtača Ch. L. Clérisseua, koji je uz njega najzaslužniji za realizaciju projekta, a Adam ga, zbog želje da se istakne kao jedini autor monografije, nije potpisao kao koautora. Važno je napomenuti da je Kečkemet iscrpnim arhivskim radom uspio rekonstruirati proces nastanka monografije na temelju prepiske Roberta Adama, koja čini autentično vrelo i najneposredniji uvid u tijek rada na monografiji. Sama jezgra knjige, središnjih stotinjak stranica, posvećena je glavnoj temi — monografiji Ruins of the Palace... na kojoj je Adam rad započeo 1757. za boravka u Splitu, a nakon niza problema oko pripreme izdanja izdao je tek 1764. Knjiga se sastojala od posvete kralju Georgeu III, predgovora, opisa palače i objašnjenja pojedinih tabli te šezdeset i jednog bakroreza s prikazima veduta Splita, tlocrta, nacrta i presjeka palače i pojedinih građevina, crteža zidina i rekonstrukcije izgleda u izvornom obliku, te niza detalja i profilacija pojedinih građevina. Osim neosporne ljepote i tehničke vještine u izvedbi, te su grafike dokaz preciznosti i arhitektonske točnosti u mjerenjima koja je Adam poduzeo za terenskoga rada, a zbog kojih je u ono nesigurno doba bio zamalo optužen da je špijun, te je morao nakon samo pet tjedana istraživanja hitno napustiti Split. Nastojeći što potpunije obraditi predmet svog interesa Kečkemet je zabilježio niz podataka koji nam daju sliku o nakladništvu onoga doba te ocrtavaju proces tiskanja reprezentativnih izdanja kao što je Adamova knjiga. Time čitatelj dobiva uvid u razloge — afirmiranje na arhitektonskoj sceni, stjecanje ugleda i budućih naručitelja — i postupak nastanka same monografije — od privlačenja preplatnika među engleskim i međunarodnim plemstvom, do problema s kojima se Adam susretao dok je godinama prikupljao naručene bakroreze. Ostatak Kečkemetove opsežne knjige bavi se recepcijom monografije u ondašnjim krugovima te iščitavanjem važnosti Dioklecijanove palače za dalju formaciju arhitektonskog opusa Roberta Adama, utjecaj koji je ostavila na Adamove dekoracije interijera i izvedbu predmeta te koliko je pridonijela oblikovanju tzv. adam–stila. Važno je napomenuti da knjiga donosi iscrpnu bibliografiju i reprodukcije svih bakroreza koji su činili vizualnu okosnicu monografije, te je kao takva ključno polazište za svakoga tko se želi upoznati s klasicizmom, Robertom Adamom ili jednostavno želi produbiti znanje i poznavanje Dioklecijanove palače, te »najbolje sačuvane monumentalne antičke stambene građevine na svijetu«.

Lovorka Magaš