OSLIKAVANJE GALERIJE

OSLIKAVANJE GALERIJE

Ovakav tip instalacija odnosno ambijenata uvjetno se može promatrati kao suvremeni način slikanja jer u nekim elementima — boji i svjetlu — zadržava posve slikarsku poetiku

Potkraj ožujka u Galeriji Matice hrvatske otvorena je izložba Nives Marinac, umjetnice koja ovom prigodom izlaže svoj diplomski rad, a pohvalno je da Matičina galerija stalno ugošćuje mlade umjetnike. Nives Marinac, iako primarno slikarica, kao diplomski rad izradila je svojevrsnu instalaciju, zanimljiv oblik nadilaženja klasičnoga medija. Ambijentalna instalacija može se opisati kao slikanje prostora svjetlom. Čitav prostor galerije, naime, postat će integralnim dijelom rada, a umjetnica će ga oslikati trima reflektorima odabranih boja: crvenom, plavom i zelenom. Zidovi, pod i strop galerije obojeni su svjetlom ta tri raznobojna jaka izvora svjetla, a to je postignuto putem trakaste ili rešetkaste strukture od sintetičkog materijala snažne reflektivnosti. Ovisno o kutu pod kojim je struktura postavljena u odnosu na zidove, strop ili pod odražava se samo svjetlo u raznorodnim oblicima. Između rešetkaste strukture s jedne i reflektora s druge strane autorica postavlja kupljeno slikarsko platno navučeno na blind–ramu. Na taj način izloženo platno postaje svojevrstan ready–made, koji se može čitati kao metafora otklona od klasičnoga slikarstva. Istodobno će prazno bijelo platno funkcionirati i kao ekran za svjetlosne i raznobojne vizualne senzacije koje se na njemu događaju kada se netko ili nešto postavi ili giba ispred njega. Platno služi kao svojevrsna negacija klasičnog slikarstva, jer na njemu nije ništa naslikano, no istodobno otvara cijeli aspekt novih oblika i boja koje se stvaraju spomenutom akcijom. Stražnja strana instalacije također funkcionira kao ravnopravan dio izloška. Kroz rešetkastu strukturu, naime, prolazi svjetlost, što nam omogućuje viđenje još širega spektra boja od onoga očitovana na platnu. Reflektirajući se o različite površine, svjetlo se lomi pod različitim kutovima, ostvarujući na taj način zanimljivu i poticajnu geometrijsku sliku grafičkoga karaktera, aktivirajući istodobno pozadinu prednjem dijelu instalacije. Takav tip instalacija odnosno ambijenata uvjetno se može promatrati kao suvremeni način slikanja, jer u nekim elementima — boji i svjetlu — zadržava posve slikarsku poetiku. Nives Marinac, dakle, na posve se izvoran način koristi izražajnim sredstvima klasičnoga medija, obogaćujući ga novim spoznajama i mogućnostima.

Loreta Gudelj