Od zadirkivanja do zlostavljanja

Od zadirkivanja do zlostavljanja

Kako se određuje granica koja razlučuje bezazleno dječje zadirkivanje od opasna zlostavljanja, bullyinga? Zbog čega je zlostavljanje teže pročitati u svijetu malih žena nego u svijetu malih muškaraca? Mogu li mali zlostavljači ostaviti na psihi svojih vršnjaka podjednaka oštećenja kao i odrasli? Kako se obraniti od malenih sadista i sadistica? To su neka od temeljnih pitanja koja postavlja Krilićeva Šala mala (bezazlena komedija koja može prerasti u tragediju), praizvedena u Kazalištu Virovitica 1. travnja. Zlatka Krilića, najmlađega hrvatskog klasika dječje književnosti, kako ga je u Dječjim hrvatskim klasicima nazvao Stjepan Hranjec, na Šalu malu nadahnuo je tragični događaj koji se zbio u Pennsylvaniji početkom ožujka 2001. Manipulativno, poremećeno ponašanje najpopularnije djevojčice u školi rezultiralo je ubojstvom djeteta. Krilićevu priču grade odnosi između četiri tipična, čista pretpubertetska karaktera: Martina — Privlačna Plavokosa Popularna Princeza; Elizabeta — sramežljiva, povučena, prosječna izgleda, iskrena; Neven — velika dioptrija, veliki kompleksi; Zlatko — debeli dječak, potisnuti agresivac dobra srca. Elizabetom vlada golema potreba da bude prihvaćena, Nevenom vladaju kompleksi, a Zlatkom vlada njegov osjetljivi ponos. Martina, dijete nedvojbeno psihopatske strukture ličnosti, trenutačno namiriše njihove slabosti i započinje sadističnu igru. Koncentrirajući se upravo na teže uočljivo zlostavljanje među djevojčicama — autor teksta, redatelj i scenograf Krilić te kostimografkinja Vanda Grba oblikuju likovnost predstave jasnom spolnom diferencijacijom: zastupljene su isključivo ružičasta i svijetloplava boja. U svim nijansama marcipanske ružičaste, koja u svojoj slatkoći postaje mučna i nasilna, odlično pliva Vlasta Golub u ulozi sadistične Martine. Zbunjena pretpubertetskim hormonskim eksplozijama, tražeći svoj identitet između ružičaste i svijetloplave, luta osjetljiva Elizabeta u kreaciji Snježane Slavić. Male muškarce oblikovali su Goran Koši, potpun u ulozi očalinka Nevena i iznijansirani Mijo Pavelko u ulozi pretilog Zlatka. Glazba Igora Karlića kao i svjetlo Damira Gvojića prate dramaturšku liniju Šale male, dok bi bolje redateljsko rješenje za likove majke, oca i ravnatelja škole bilo njihovo pojavljivanje na sceni negoli raspoređivanje Glasa. U cjelini, Šala mala veoma izravno upozorava na razliku između zadirkivanja i zlostavljanja: zadirkivanje izaziva nelagodu koja prestaje kad prestaje i zadirkivanje, dok zlostavljanje izaziva nelagodu koja će, u najvećem broju slučajeva, potrajati cijeloga života u obliku dubokih nezacijeljenih rana na duši.

Dubravka Lampalov