EKSPLOZIJA SVJETOVA

EKSPLOZIJA SVJETOVA

Hans Ullmaier, Puncta, particulae et phenomena. Der dalmatinische Gelehrte Roger Boskovich und seine Naturphilosopie, Wehrhahn, 2005.

Autor knjige Puncta, particulae et phenomena. Der dalmatinische Gelehrte Roger Boskovich und seine Naturphilosopie je njemački fizičar Hans Ullmaier. Podnaslov knjige donekle je neprecizan, jer autor opisuje, premda u kraćim crtama, univerzalnost Ruđera Boškovića, stavljajući ga u kontekst njegova doba, a ne samo njegovu teoriju prirodne filozofije. Premda Boškovića naziva dalmatinskim znanstvenikom, što je i u političkom smislu pogrešno jer Dubrovačka Republika nije u to doba bila dio Dalmacije, iz teksta se vidi da se Bošković smatrao Hrvatom, pučaninom i kozmopolitom stekavši slavu kao univerzalni genij, kako su ga nazivali važni poznavatelji njegova stvaralaštva. Dakako, najveći dio ove knjige od 190 stranica posvećen je Boškovićevoj teoriji prirodne filozofije, što može biti razumljivo više–manje samo stručnjacima, a ta teorija nije bila neprijeporna, premda su joj se divili mnogi suvremenici. Boškovićeva knjiga Philosophiae naturalis Theoria, tiskana 1758. u Beču, izašla je u više izdanja i bila rasprostranjena u mnogim znanstvenim središtima ondašnje Europe, posebice u Engleskoj, čijega je Znanstvenoga kraljevskog društva i Bošković bio član. Premda je bio povučen i skroman, ostavši duhovnikom i nakon Papina raspuštanja Isusovačkoga reda, Bošković je javnim djelovanjem u nizu europskih država stekao glas ne samo velika znanstvenika nego i vješta diplomata. Ullmaier prikazuje Boškovića i kao inženjera građevinarstva, geodeta, astronoma, fizičara i matematičara. Nije bio suhoparan znanstvenik koji se skrivao u radnom kabinetu, nego veliki putnik od rodnoga Dubrovnika do Rima, Milana, Pariza, Amsterdama, Londona, Münchena, Beča, Varšave, Sofije i Carigrada, da spomenemo samo najvažnije gradove u kojima se veliki znanstvenik našao u raznim funkcijama. Ullmaier opisuje Boškovića kao vrlo šarmantna čovjeka, koji je ponekad znao i emocionalno eksplodirati, premda je bio i diplomat, ali i kao savjetnika u posve praktičnim stvarima, primjerice u građevinarstvu. Boškovića je zanimao ne samo svijet nama pod nogama nego i svijet zvijezda, astronomija. Riječju: Bošković je bio tipičan renesansni homo universalis, čiji je raspon znanja i djelovanja bio vrlo širok, te bi mogao biti dostatan i za biografije nekoliko ljudi. Stoga i ne začuđuje, naglašava njemački autor, što su svi režimi na području Jugoslavije Boškovića nastojali iskorištavati kao figuru koja objedinjuje, u čemu su najdalje otišli komunisti, prešućujući doduše da je bio isusovac. Ipak, u vrijeme socijalizma u Zagrebu je bio osnovan Institut Ruđer Bošković, koji se, kako piše Ullmaier, »ubrzo razvio u svjetski poznat istraživački centar«. U Ullmaierovoj knjizi nalazimo tablicu s podacima važnim ne samo za Boškovićev život nego i podatke što su se odnosili na znanstvena, kulturna i politička zbivanja u doba njegova djelovanja. Ukratko se opisuje povijest Dubrovačke Republike i Isusovačkoga reda. Priložena je opširna biografija Boškovićevih djela, kao i radova drugih autora koji su o njemu pisali. U njemačkim znanstvenim krugovima vlada veliko zanimanje za Boškovića kao univerzalnoga genija, pa ne začuđuje da je Sveučilišna naklada C. Winter iz Heidelberga izdala njegovu knjigu De continuitatis lege (O zakonu kontinuiteta), koju je s latinskoga na njemački preveo Hrvat Josip Talanga, a zaslugu za ostvarenje toga pothvata stekao je njemački slavist i kroatist Wilfried Potthoff iz Slavističkog instituta Sveučilišta u Bonnu.

Gojko Borić