VELIKA ZVJERKA U ZAGREBU

VELIKA ZVJERKA U ZAGREBU

Ima mnogo različitih vrsta pisanja, kao i različitih vrsta pisaca. Ja živim od pisanja uputa za uporabu u visokoj industriji i tehnologiji i od poduke o pisanju scenarija, a ne od pisanja dramskih tekstova. Scenaristi i popularni romanopisci u Sjedinjenim Državama odlično su plaćeni, no vrlo malen broj dramatičara može živjeti od pisanja

Vaš komad u Zagrebu, producirao je Marko Torjanac i njegov Planet Art u suradnji s Teatrom Epilog. Kako je došlo do suradnje i jeste li njome zadovoljni?

— Marko je saznao za komad kad je vidio film The Big Kahuna, koji je snimljen prema mom komadu Hospitality Suite (Velika Zvjerka). Kontaktirao me e–mailom, a potom i telefonski, i dogovorili smo detalje oko njegove produkcije moga komada. Poslao sam mu tekst, tekst je preveden. Kako imam prijateljicu u Chicagu koja zna hrvatski, provjerila je prijevod i rekla da mogu biti zadovoljan. Rekla je da je tekst dobro preveden te načinila tek nekoliko manjih izmjena.

Zapravo, u kontaktu s Markom, brzo sam uvidio da mu mogu vjerovati. Čak sam mu dopustio da napravi neke izmjene i prilagodi ga hrvatskoj publici, što nikada ne bih dopustio u Sjedinjenim Državama. A nakon našega prošlogodišnjeg susreta u Hrvatskoj postali smo dobri prijatelji. Jako sam zadovoljan Markovom produkcijom mog komada. Kada sam ga prošle godine vidio u ITD–u, potpuno sam zaboravio da se igra na jeziku koji ne razumijem. Imao sam osjećaj da komad slušam na univerzalnom jeziku, koji sam bez problema mogao razumjeti.

Ove godine došlo je do nove premijere komada. Jeste li to očekivali?

— Jako sam sretan što je komad doživio takav uspjeh u Hrvatskoj i silno me razveselio povratak u Hrvatsku na novu premijeru. Komad je očito odlično legao hrvatskoj publici, na neki im je način blizak, što me manje iznenađuje nego što me usrećuje.

U vašem komadu riječ je o trima trgovačkim putnicima. Zašto ste za svoje likove izabrali upravo to zanimanje?

— Prije mnogo godina radio sam za tvrtku koja je proizvodila industrijska maziva. Jedne noći zatekao sam se na tvrtkinoj konvenciji u hotelskoj sobi s računovođom i trgovačkim putnikom, i ta mi se situacija učinila odličnim predloškom za komad o kojem sam već dulje vrijeme razmišljao. U komadu je zapravo riječ o poštenju, i činilo mi se prikladnim staviti ga u pozadinu poslovnoga svijeta, gdje poštenje može biti velika tema.

Na vašem komadu temelji se film The Big Kahuna. Što mislite o filmu? Je li točno da je do snimanja došlo na poticaj Kevina Spaceya?

— Zadovoljan sam filmom premda se dosta razlikuje od mog komada. Primjerice, pri kraju filma Larry fizički napada Boba, što nije u skladu s njegovim karakterom, jer on je čovjek koji se bori riječima, a ne šakama. Što se tiče Kevina, točno je. Bila je to njegova inicijativa. Nazvao me u vrijeme kada je snimao film Pregovarač (The Negotiator) i pitao me što mislim o mogućoj adaptaciji svog komada za film koji bi on producirao. Bio sam oduševljen, no da bi se prikupila financijska sredstva i snimio film, trebale su proći dvije godine. Bio je to prvi film koji je producirala Kevinova producentska tvrtka Trigger Street.

Je li u Sjedinjenim Državama moguće živjeti isključivo od pisanja?

— Ima mnogo različitih vrsta pisanja, kao i različitih vrsta pisaca. Ja živim od pisanja uputa za uporabu u visokoj industriji i tehnologiji, te od podučavanja drugih u pisanju takvih uputa, i od poduke o pisanju scenarija, a ne od pisanja dramskih tekstova. Scenaristi i popularni romanopisci odlično su plaćeni, no vrlo malen broj dramatičara može živjeti od pisanja.

Koji su još vaši interesi?

— Školovao sam za kemičara, tako da me jako zanima znanost i inženjerstvo. Jednako kao i pričanje priča, kazalište i film. Uživam u jazzu, ali ne sviram nijedan instrument. Duboko sam zainteresiran i za psihologiju evolucije i istočnjačku filozofiju i religiju, nastojim čitati što više o tim temama. Razvio sam novu metodu analiziranja i kreiranja priča, drama i filmova i posljednjih nekoliko godina radim na razvoju teorije i podučavajući je. Želim je još dalje razviti i objaviti. Nadam se da će to biti uskoro. Posljednjih godina, moj je hobi, mogao bih tako reći, odgoj sina kojega obožavam i s kojim provodim mnogo vremena.

Kakvi su vaši planovi za budućnost?

— Želim nastaviti pisati i nadam se ubrzati rad, pisati više nego posljednjih nekoliko godina. Želim pisati dok ne umrem i to, nadam se, od starosti.

Kako vas se dojmio prvi posjet Hrvatskoj?

— Kad smo prošli put bili u Zagrebu, sin i ja zaljubili smo se u Hrvatsku. Sa sobom je u Chicago ponio hrvatsku zastavu i sada je ona na zidu njegove sobe. Čak je prije nekoliko mjeseci kupio CD uz pomoć kojega pokušava naučiti hrvatski, jer bi se želio vratiti i posjetiti prijatelje koje smo stekli za vrijeme posjeta Hrvatskoj.

Možete li usporediti način života u Hrvatskoj s onim u Chicagu?

— Teško je usporediti ta dva mjesta jer su toliko različita. Chicago i njegova okolica imaju dvostruko više stanovnika nego čitava Hrvatska. To je divan grad za odlaske na večere, kazališta, muzeje, sportska i kulturna događanja. Ali, kao i posvuda u Sjedinjenim Državama, ništa nije starije od dvjesto godina, toliko je drukčije od Zagreba.

Možete li, sa svoga stajališta, komentirati trenutačnu političku situaciju u Sjedinjenim Državama?

— Teško mi je o tome govoriti jer pobuđuje duboke emocije i toliko bi toga trebalo reći. SAD se danas jako razlikuju od zemlje u kojoj sam odrastao. Nikada nije bilo toliko političke podijeljenosti. Mislim da su političari koji trenutačno vode zemlju izgubili moralni kompas.

Sve žele nadzirati i koriste se mnogim opravdanjima kako bi osigurali položaje i održali moć. Stoga su Sjedinjene Države izgubile moralnu poziciju u svijetu zbog koje su, mislim, nekoć bile cijenjene. Kada ocjenjujem i sudim o tome što se trenutačno događa u SAD, pitam se tko bi bio zadovoljniji, Thomas Jefferson ili Josif Visarionovič Staljin? Odgovor je, nažalost, Staljin. Predsjednik je sam priznao da američke sigurnosne službe nadziru telefone i elektronsku poštu američkih građana unutar države. Dok sam odrastao, mislio sam da tako nešto mogu raditi samo Sovjeti, i to nas je činilo drukčijim od njih. Razlike su sada nestale.

Razgovarala Zvjezdana Bubnjar