U početku bijaše crtež

U početku bijaše crtež

Zlatko Bourek, Teka, Antibarbarus, Zagreb, 2005.

Skice, crteži načinjeni al primo kao priprema za neko drugo umjetničko djelo, pokazuju iznimnu svježinu prvotnog doživljaja. Neopterećenost konačnošću daje više prostora za slobodnu igru, istraživanje koje umjetnika vodi do fantastičnih, kadšto neponovljivih rješenja. Kao što je Zlatko Bourek (1929, Požega) zapisao na početku svoje Teke: »‘Prva ruka’ je neponovljiva. Crteži su ‘napisali’ nehotično jedno vrijeme, a počeo sam ga zaboravljati«. Sakupljanjem tih crteža na papiru, otprilike 13 x 9 cm nastalih od 1947. do danas, i njihovim objavljivanjem u knjizi / katalogu / nenapisanoj monografiji / autobiografiji Teka (izdao Antibarbarus 2005, ur. Albert Goldstein) naš vjerojatno najsvestraniji umjetnik (akademski kipar, slikar, grafičar, redatelj, tvorac crtanih i igranih filmova, karikaturist, autor stripova, grafičke opreme knjiga, ilustrator, kazališni scenograf i kostimograf, kreator lutaka) oteo ih je zaboravu te otkrivanjem izvorišta omogućio potpunije shvaćanje vlastitog opusa. Izdanje popraćeno jedino Bourekovim kratkim uvodom i zaključeno umjetnikovom biografijom (prevedenom na engleski, njemački i francuski jezik) neopterećeno je popratnim legendama, odnosno datumima, bilo kakvim nazivima ili bilješkama (osim ako se ne nalaze na samoj skici, primjerice ime glumca koji će odjenuti kostim, ili bilješka koja prati crtačku intervenciju umjetnikove kćeri Barbare). Takav pristup odgovara fantastičnom i nadrealnom univerzumu Zlatka Boureka. Snovima uostalom nisu potrebni titlovi, didaskalije. Točno 463 crteža na 380 stranica predradnja su za slike, skulpture, crtani film, kostimografiju, scenografiju… a njihovo prepoznavanje i povezivanje prepušteno je gledatelju (ne čitatelju!) knjige. Listajući Teku od početka, od kraja, napreskokce ili na brzinu (pa dobivamo dojam eksperimentalnog animiranog filma) iščitavamo ponajprije iznimnu crtačku vještinu. Elementarne krokije kojima se na primjer promišlja određeni pokret te studioznije skice što donose mnoštvo scenografskih ili kostimografskih podataka, povezuje sigurna, čvrsta linija. Ponegdje je i akvarel, odnosno linorez (autoportret iz 1947). Bourekovo likovno stvaralaštvo prožeto je nadrealističkim senzibilitetom i specifičnim grotesknim humorom, koji varira od benignijeg, obješenjačkog do morbidnog, s erotskim momentima, i čestim korištenjem folklora, posebno zavičajnoga slavonskog. Valovi životne razigranosti i veselja često se lome o memento mori. Autorov ironični trade mark jest simbol fige. Doista, Bourekov simbolizam (lebdeći pereci i duguljasti hljebovi, zvijezde, leteći prsti, dugi šmrkljavi nosovi, crijeva koja teku iz rasparanih utroba...) jedan je od najprepoznatljivijih unutar hrvatske umjetnosti. Neizmjerna kreativnost savršeno funkcionira u svim žanrovima te su prijelazi iz jednog u drugi prilično fluidni. Bilo da je riječ o crtežu, slici, filmu, ilustraciji... Bourekova redateljska ruka imanentno potiče radnju, vodi igru primamljivo raskošnih slavonskih snaša i njihovih bećara, Petrice Kerempuha što predvodi kmetove, vlastodržaca i kostura povezanih u danse macabre, likova srednjovjekovnih farsi... Teka, knjiga crteža za čitanje, donijela nam je sve te neponovljive trenutke — početke igre započete 1947, koja se nastavlja do najnovijih ostvarenja, poput odlične predstave Kralj Ubu izvedene prošle godine na Splitskom ljetu. Dobar podsjetnik na dio stvaralaštva bilo je i prikazivanje Bourekovih animiranih filmova (Kovačev šegrt, I videl sam daljine meglene i kalne, Bećarac, Kapetan Arbanas Marko, Mačka, Ručak) 7. ožujka u kinu Tuškanac. Kreativni i životni put Zlatka Boureka ispričan je u Teki osnovnim, ali i najintimnijim (na što upućuje i sâm naslov izdanja) izražajnim sredstvom, stoga zaključimo: U početku bijaše crtež!

Barbara Vujanović