RAZIGRANA BAJKOVITOST

RAZIGRANA BAJKOVITOST

Projekt Ivane okupio je sedamdesetak sudionika i mora se odati priznanje cjelokupnom ansamblu Kazališta Marina Držića: podjednako profesionalnim članovima ansambla, ali i izvanrednim glumcima, pjevačima i plesačima odabranim na audiciji

U Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, 18. ožujka prikazana je druga ovosezonska premijera. Riječ je o praizvedbi rock–bajke Ivana autora Nina Škrabea, Vlade Štefančića i Josipa Cvitanovića, nastaloj prema tekstovima hrvatske književnice Ivane Brlić Mažuranić. U izvedbi sudjeluje cjelokupni ansambl dubrovačkog kazališta, glazbenici te brojni pjevači, plesači i glumci odabrani na audiciji. Pokrovitelj je predstave ministar kulture u Vladi RH Božo Biškupić.

Autori Ivane Nino Škrabe, pisac libreta, Josip Cvitanović, pisac glazbe, te Vlado Štefančić, koji je riječ i glazbu i redateljski prenio na pozornicu, osmislili su Ivanu kao svojevrsnu posvetu najvažnijoj hrvatskoj, ne samo dječjoj, spisateljici — Ivani Brlić Mažuranić, ne upadajući pritom u zamke prigodničarske biografske predstave u bilo kojem obliku — riječ je tu o bajkovitoj potrazi za biljezima našeg identiteta, dobro strukturiranom i dramaturški osmišljenom pričom o potrazi za nepovratno izgubljenom krunom hrvatskih kraljeva kojom nas vodi velika Ivana. Tako se bajkoviti Ivanin svijet pred nama otvara na više razina, a sama Ivana (p)ostaje ono što i jest — majka likovima iz svima nam poznatih Priča iz davnine, Šegrta Hlapića te manje poznatog, ali ne i manje zanimljiva Jaše Dalmatina, kralja Gudžerata. Škrabeov dobro osmišljen libreto, Josip Cvitanović preveo je na suvremeni glazbeni jezik etnorocka. Nastala je tako predstava kao imaginarno izvanprostorno i izvanvremensko putovanje Hrvatskom, slavenskom i hrvatskom mitologijom, no najviše Ivaninom neiscrpnom maštom. Pišući svoje priče na sceni, Ivana sve više uranja u njih, a kraj mora biti i jest pun optimizma. Iako je Ivanin život tragično završio, njezini junaci žive u poznatim pričama. Projekt Ivane okupio je sedamdesetak sudionika i ovdje se mora odati priznanje cjelokupnom ansamblu Kazališta Marina Držića: podjednako profesionalnim članovima ansambla, ali i izvanrednim glumcima, pjevačima i plesačima odabranim na audiciji te trojici glazbenika (Ivo Dražinić, Vladimir First i Antun Simatović) smanjena orkestra dubrovačkog Kazališta jer se veći dio predstave odvija uz glazbenu matricu. Prostor nam ne dopušta ni nabrojiti sve sudionike, ipak izdvojimo glumački superiornu Gloriju Šoletić (Ivana), od početka do kraja pjevački i plesački razigrana Sebastijana Vukosavića (Relja, kraljević hrvatski), dojmljiva Stijepa Gleđa (Potjeh), zanimljiva Hrvoja Sebastijana (Lutonjica Toporko), glumački i glazbeno čistu i jasnu Anu Bačić (Neva Nevičica), u epizodama vrlo dobra Frana Perišina (Dvorski, Bjosomar i Regoč), koreografski i pjevački uigran zbor (seljaci, Svirci, Bjesovi) kao i brojnu dubrovačku djecu (Domaći). Sveukupnom dojmu svakako pridonosi i funkcionalna scenografija Marina Gozzea s izvanrednim videoprojekcijama Denija Šesnića i Marina Lukanovića, bajkoviti kostimi Matije Vuica, s glazbom i riječi posve usklađena koreografija Suzane Sliva uz nemjerljivu glazbenu pomoć dirigenta Iva Dražinića i voditeljice zbora Paole Dražić Zekić. Ivana je predstava nastala kao ukupnost svih silnica golema truda koji je uložen u njezino nastajanje. Rezultat je glazbenoscenska čarolija u kojoj, mislimo, ne treba mikroskopski tražiti baš svaki nedostatak i koja, svakako, zaslužuje dug opstanak na daskama, ne samo dubrovačkog teatra.

Tomislav M. Bonić