Natrag u školu

Natrag u školu

Očekujete li da bi klišeizirani koncept i izvedbene nedostatke emisije barem donekle mogli nadoknaditi raspoloženi voditelj i njegov suradnik Mirko, ništa od toga

»Operacija uspjela, pacijent mrtav« izreka je kojom se najjednostavnije mogu opisati nastanak i kakvoća novoga talk–showa u domaćem TV–programu. Operacija prelaska Zlatana Zuhrića Zuhre, diplomiranog inženjera elektrotehnike i informatike koji je komičarski dar desetljećima nemilice trošio u eteru zagrebačkoga Radija 101 i programu tragikomičnog OTV–a, obavljena je nedvojbeno uspješno. Znajući da će njegov ugovor s producentskom kućom Ring Multimedija i konkurentskom Novom TV, kao i deseci plakata strateški raspoređenih uz zagrebačke prometnice, u doba nemilosrdne tržišne utakmice Mirku Galiću i upravi HTV–a značiti crvenu krpu, inteligentni je Zuhra vješto odlučio podići dodatnu medijsku prašinu i svom imenu (da ne kažem brandu) povisiti cijenu. Prividno se snebivajući nad HTV–ovom odlukom da Aljošu iz Muća ispiše s nastave ionako već odavno potrošene Večernje škole, Zuhra je dao nekoliko novinskih plahti intervjua, istovremeno se neuvjerljivo predstavljajući skromnom i samozatajnom osobom, ali i licemjerno dijeleći lekcije o poslovnosti i profesionalizmu te iznoseći moralne sudove o dojučerašnjim suradnicima. Čitatelji trač–rubrika tako su mogli doznati sve o kašnjenju honorara na Prisavlju i Zuhrinu krhku prijateljstvu s profesorom Pervanom, ali i doznati da Zlatan sebe neskromno drži jednostavno bogomdanim za vođenje talk–showa. Nažalost, zbilja se ipak prilično razlikuje od Zuhrinih želja, jer se nakon dvomjesečnog emitiranja njegova novog projekta čini da mu je i Bog dobrano okrenuo leđa. Naime, gospodin Zuhrić još je jedno ambiciozno TV–lice koje je brzopleto zaključilo da može ležerno i bez ikakve pripreme, oslanjajući se ponajprije na svoj nerijetko dvojbeni šarm i smisao za improvizaciju, uskočiti u cipele Jaya Lena i Davida Lettermana i duhovito pročavrljati s bilo kojim gostom. Ako ste prije neke dvije godine gledali Večeras s Joškom Lokasom znate o čemu govorim. Nepripremljeni voditelj, predizajnirana scena, skupina manje–više uvježbanih glazbenika u kutu pozornice i mahom iritantan pomoćnik formula su koje se, kao i onomad u međuvremenu netragom nestali voditelj Upitnika, drže Zuhra i njegovi suradnici, redatelj Ivan Miladinov i scenograf Dragutin Broz. Očekujete li da bi klišeizirani koncept i izvedbene nedostatke emisije barem donekle mogli nadoknaditi raspoloženi voditelj i njegov suradnik Mirko (inače darovit glumac i komičar Hrvoje Kečkeš, koji je, nadam se, angažman za suvišna i vrlo naporna Zuhrina suvoditelja prihvatio jedino iz financijskih razloga), ništa od toga. Naime, veći dio emisije stječe se dojam da Zlatan nema pojma što bi pitao gosta, bez obzira sjedili pored njega Milan Bandić, Špiro Guberina ili Josipa Lisac. Događa se da najveći dio emisije protekne u voditeljevu ustrajavanju na jednom pitanju, pa Oliveru bude neugodno objašnjavati zašto ne želi pjevati kod naših istočnih susjeda, a Danijeli Martinović, nakon što nimalo uljudno bude prisiljena plesati na stolu, opisivati sve nijanse njezine veze s Petrom Grašom. Zuhrine nemušte pokušaje koliko–toliko suvislih razgovora s gostima neprestano prekida gnjavator Mirko, koji je i gledatelje i Olivera već u prvoj emisiji doveo do ruba živaca. Iživcirao je Mirko i već dovoljno slikovitu Josipu Lisac, koja se očigledno dosađivala i neprestano čudila kamo je to dospjela, a koju nije uspjelo razbuditi ni pjevanje dueta s voditeljem. Premda je Zuhra u naslov emisije lukavo ugurao alibi pridjev light, njegovu nesadržajnom subotnjem showu osim šećera nedostaje i okusa, boje i mirisa. Ako sve naposljetku i propadne, Aljoša iz Muća uvijek se može pokunjeno vratiti u klupe Večernje škole.

Josip Grozdanić