Krivi ključ

Krivi ključ

Isplesti fino dramaturško tkanje od dvadeset i osam stihova te pritom u pedesetak minuta zadržati šaljiv ton izvornika pokazalo se tek povremeno dostižnim ciljem

Kazalište Mala scena ne poseže prvi put u bogatu riznicu hrvatske poezije za djecu, no za razliku od dosadašnje prakse scenskih kolaža više pjesama, ovaj je put za polazište izabrana samo jedna. I to ne bilo koja! Kako živi Antuntun Grigora Viteza dio je kolektivne memorije mnogih naraštaja i većina pamti poneki stih te, po mnogočemu, posebne pjesme. Izazov koji je stajao pred autorskim timom predstave, posebice dramaturginjom Majom Sviben i redateljem Ivicom Šimićem, bio je velik. Isplesti fino dramaturško tkanje od dvadeset i osam stihova te pritom u pedesetak minuta zadržati šaljiv ton izvornika pokazalo se, nažalost, tek povremeno dostižnim ciljem. Odluka da se Antuntunov svijet dočara neverbalno bila je prilično riskantna i u konačnici neuspjela, jer višestruko ponavljane automatizirane radnje naslovnoga junaka prije dočaravaju kao izrazita čudaka nego kao simpatična šašavca koji bi mogao biti predmetom osjećajna interesa bilo koje djevojke. Damir Klemenić glumac je gotovo idealan za neverbalni teatar te njegov izbor za ulogu Antuntuna nije upitan, no problem je u tome što unutar uskih i čvrsto određenih granica nije imao prilike pretvoriti svoj lik u nešto više od puke ilustracije. Nina Kaić tumačila je u Antuntunovoj priči novi lik djevojke, a kako nije imala čak ni pjesničko zaleđe njezin je nastup prilično blijed. Jedina koja je uspjela pokazati svoj glumački dar bila je raspoložena Lana Barić u ulozi stjuardese Mice, domaćice kazališnoga leta Antuntunovo deseto selo. Lana Barić nastojala je, poput svake dobre domaćice, animirati goste (publiku) i u tome poprilično uspjela premda je njezino miješanje više dijalekata i jezika (još jedan redateljski izbor krivog ključa) povremeno rezultirao nerazumljivošću izgovorena teksta. Korektan prinos predstavi dali su scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja Mirjana Zagorec, koreografkinja Larisa Lipovac te, posebice, skladatelj Igor Karlić. Premda ima i zabavnih, maštovitih i izvornih dijelova, Kako živi Antuntun prilično je slabašan kao cjelina, no ne griješiti mogu samo oni koji ne rade. Mala scena i nadalje ostaje jedno od repertoarno najzanimljivijih kazališta u Zagrebu.

Goran Ivanišević