Vijenac 315

Književnost, Kolumne

ANTOLOGIJA SVJETSKE KRATKE PRIČE U IZBORU BORISA MARUNE

EKSKLUZIVNA VIJEST

ANTOLOGIJA SVJETSKE KRATKE PRIČE U IZBORU BORISA MARUNE

EKSKLUZIVNA VIJEST


James T. Farrell


slika


Veliki kamion za dostavu »Chicago Questionera« razdvajao je promet dok je tutnjio na sjever prema mostu Ulice Clark. Potresao je ulicu, ispuštao ugljični monoksid iz ispušne cijevi, probijao uzduh zvukom probušena prigušivača. I grmio naprijed. Bio je to prvi kamion koji je služio za dostavu. Dennis McDermott, glavni dostavljač, stajao je otraga na platformi i držao se za čvrsto uže. Snažan i zgodan, izražavao je ponos svojstvenim namrštenim pogledom ispod oka. Uživao je čast da bude dodijeljen tom novom kamionu, dok su drugi dostavljači ostali raditi na kolima s konjskom vučom. Drndajući se, kamion je otklepetao preko mosta na Ulici Clark. Dennis je jurio kroz scene svoga dječaštva. Odrastao je na Near North Sideu, odgojen na njegovim ulicama, i služio kao ministrant u Katedrali svetog imena. Čak i časne sestre gledale su ga s prikrivenim čuđenjem, nemoćne da razumiju zašto bi se takav dječak inteligentna izgleda, koji se činio tako svet i pobožan u svojoj akolitskoj sutani, neprestano tukao, kako je on to činio. To je bilo prije nego što je u sedmom razredu izbačen iz škole po treći i posljednji put. Njegov otac bio je irski useljenik i priučeni radnik. Kapetan četvrti u organizaciji Barta Gallivana dao mu je posao uličnoga čistača, i to je Dennisova oca uzdiglo na jedan od najnižih položaja u političkim staležima njegova susjedstva. Dennis je uvijek pred sobom imao primjer lokalnih mladih razbijača, i oponašao ih na svoj dječački način, vodeći družbu u okradanju pijanica i u tučnjavama protiv židovskih i talijanskih družina iz susjedstva. Bezobziran i opsjednut ludom hrabrošću, odrastao je u neugodna momka kojega se unajmljivalo za tučnjave i kao štrajkolomca, zapošljavalo u ratovima vozača taksija, a potom u službi »The Questionera« u novinskom ratu. Dva je puta bio uhićen u racijama. Duke O’Connell, iz Dennisove četvrti, postao je državni tužitelj, i u oba slučaja izvukao Dennisa. Stajao je otraga na kamionskoj platformi, dostavljajući novine na stare uglove, čak i na uglove na kojima je nekad i sam prodavao novine. I kao što su ondašnji dostavljači varali njega odbijajući primjerke od njegove narudžbe i naplaćujući ih njemu, tako je on sada varao dječake koji su prodavali novine i u istom sustavu stjecali odgoj sličan njegovu. Uhvatio je čvršće svoje potporno uže dok je kamion okretao oko ugla. Kad se dovezao do novinskog štanda, Dennis je bacio zavežljaj koji je sadržavao četrdeset i pet primjeraka novina.

»Koliko ih je?« upitao je novinski prodavač, dječak umorna izgleda od dvanaest ili trinaest godina s rupom na koljenu lijeve čarape.

»Ono što si naručio. Pedeset!« rekao je Dennis svojim uobičajeno osornim glasom.

»Sinoć ih je bilo samo četrdeset i pet. Prebrojio sam ih«, rekao je dječak uzrujan i nesigurno prkosno.

»Rekao sam da ih je bilo pedeset!«

»Ali, ja sam ih prebrojio!« rekao je dječak, dok je plač nadirao u njegov glas.

Dennis je s dva snažna prsta prignječio dječakovo lijevo uho, i upitao ga koliko ih je bilo.

»Prebrojio sam ih!« rekao je dječak napuklim glasom.

Dennis ga je pljusnuo nadlanicom po ustima i rekao da je bilo pedeset primjeraka. Naplatio je novine i uskočio na kamion dok je dječak šmrcajući otvarao svežanj.

»Kako ide, Žabaru?«, upitao je Dennis Rocka Martinija na sljedećoj postaji.

»Izvrsno, Irče«, odgovorio je Rocko namignuvši.

Dok je Rocko otvarao svoj svežanj novina, Dennis mu je brzo rekao da će on i njegov prijatelj srediti laganu provalu u privatnu kuću u subotu navečer i trebaju nekoga tko će stražariti. On već dulje promatra Rocka i zna da je on pravi. Ako želi, može unutra uz četvrtinu plijena. Rocko je pristao i Dennis je dogovorio sastanak s njim nakon posla da bi mu objasnio pojedinosti. Nakon dva nezanimljiva zaustavljanja kamion je dovezao do štanda gdje su se svađala dva dječaka. Dennis je skočio dolje i podrugljivo stajao iznad njih držeći ruke na bokovima. Zapazio je da dječak pjegava lica ima zavežljaj »The Chicago Clariona«.

»U čemu je problem, eh?«

»Ovaj momak pokušava upropastiti moj posao«, rekao je »The Questionerov« dječak.

Dennis je gledao u pjegava dječaka i on se povukao natraške nekoliko koraka.

»Ovo je moj ugao, nije li, Denny?«

»Dobro, mogu prodavati svoje novine gdje želim. Ovo je slobodna zemlja, nije li?«

»O tome je dakle riječ!« rekao je Dennis, zgrabio novine pjegava dječaka i gurnuo ga. Dječak je zalamatao za svojim novinama, Dennis mu je zavrnuo ruku, udario ga nogom u stražnjicu i upozorio da ga više ne želi vidjeti kako prodaje novine na tom uglu. Rasparao je novine i rekao »The Questionerovu« dječaku da ga obavijesti ako se huligan vrati.

Dennis je dostavio novine Shortyju Ellisu, otrcanku kojega nije volio. Ellis je uvijek davao »The Questioneru« unutarnje mjesto na štandu. Rekao je vozaču da napravi krug oko bloka, i skočio s platforme. Odbazao je natrag Ellisu. Pokazao je na primjerke »The Questionera« smještene s unutarnje stane.

»Nisam li ti rekao kamo da staviš naše novine?«

»Jesi, ali Muggs je prošao ovuda i rekao mi da stavim njegove na isto mjesto.«

»Odista?«

»Da.«

»A što sam ti ja rekao?«

»Ne razumijem zašto vi dečki ne možete pustiti klince da na miru prodaju svoje novine.«

»Ne razumiješ, a!«, rekao je Dennis, uhvativši pogled u Ellisovim očima koji mu se nije sviđao.

»Zamijeni ih!«

»A onda će proći Muggs i razbiti mi zube.«

»Zamijeni ih!«

Ellis nije poslušao zapovijed. Dennis ga je pljusnuo. Dodirujući zacrvenjen obraz, Ellis se povukao natraške, izvukao džepni nož i, obrambeno mašući njime, rekao Dennisu da ga pusti na miru. Dennis je krenuo prema dječaku. Ellis je, mašući i dalje nožem, ogrebao Dennisov ručni zglob. Dennis se raspalio i britva je sijevnula. Kad je dječak ponovno zamahnuo u obrani, Dennis mu je prerezao grkljan, gotovo od uha do uha. Gotovo odsječene glave, dječak je pao, krv se razlijevala po nogostupu. Dennis je pogledao uokolo. Nitko nije vidio okršaj. Znao je da će dječak ubrzo umrijeti. Udaljio se žurno i uskočio na kamion, koji je punom brzinom odjurio natrag do »The Questionerova« ureda. Potražio je noćnog urednika, Kellyja Malloya, koji je to postao probijajući se sam od uredskog potrkala, a sad je bio tek u tridesetim godinama. Malloy je uvijek govorio grubo, ali je imao nježno ženskasto lice. Dobio je posao zbog promjene koja je bila sračunata da podigne prodaju, a Dennis je bio najbolji čovjek u prodajnoj mreži. Kad mu je Dennis po četvrti put zajamčio da ga nitko nije vidio kad je zaklao dječaka, uzdahnuo je s olakšanjem. Onda je pljesnuo rukama i rekao da priča zaslužuje posebno izdanje. Uskoro je Dennis bio ponovno na kamionu s posebnim izdanjem koje je nosilo veliki naslov:


UBIJEN ULIČNI PRODAVAČ NOVINA

UBOJICA NIJE UHVAĆEN


Dječak iz North–Sidea zaklan britvom u navodnoj tučnjavi bandi u četvrti

Kao senzacionalnu reklamu za svoju prodaju, »The Questioner« je u to vrijeme vodio jedan od svojih ratova protiv kriminala. Na uredničkoj stranici nalazio se nakićeni uvodnik koji je zahtijevao da policija osigura primjenu zakona i smanji kriminal.


Preveo Boris Maruna

Ilustrirala Jasenka Bulj

Vijenac 315

315 - 30. ožujka 2006. | Arhiva

Klikni za povratak