Ekskluzivna ispraznost

Ekskluzivna ispraznost

Kornjača Advita opstala je uistinu dugo. Prije neki dan preminula je u jednom zoološkom vrtu, a živjela je od 1705. godine. Kao životna snaga u južnoameričkih Indijanaca kornjača je počesto bivala protivnicom krokodila, ktoničke životinje, no čija uloga egipatskoga Sobeka ili biblijskog Levijatana u Poliakoffa postaje metaforom preživljavanja i kameleonske moći nošenja s promjenama. Naime, Advitina dugovječnost te sposobnost opstanka krokodilske vrste još od vremena dinosaurusa svakako jest zanimljiva građa za promišljanje o pronalasku tajne dugovječnosti. No Poliakoffove misli s tim se motivom okreću polemiziranju s temama biznisa i prijateljstva, pohlepe i korupcije, odnosno preživljavanja u svijetu podložnu brzim promjenama, pritom zalazeći u japijevsku eru tačerizma osamdesetih i devedesetih i tako se približavajući luksuznom ekscesu Sajma taštine i Velikog Getsbyja. Glavni junak mladi je bonvivan, vizionar, ekscentrični milijunaš, svojevrstan mecena darovitih pojedinaca, iako i sam golema potencijala koji međutim trati u ekskluzivnim ispraznostima; no koji proživljava kompletan okret kruga poznatoga gibanja kola sreće i koji pritom neizbježno kuša bolnu realnost kad mu negdašnji prijatelji u dobru, u nevolji — baš kao i vojniku Kresiva, okreću leđa. Damian Lewis pritom, ali i ostali glumci, svoj posao odrađuju solidno, iako ne i inventivno; pritom nedostatak karakterizacije te stršanje dvaju glavnih uz posvemašnje zanemarivanje sporednih likova ukazuje na opasnu monotoniju i nedosljednost. Samoj priči nedostaje supstancije i materijala za potkrepu i razradu redateljevih ideja, stoga i za TV–film raskošna produkcija djeluje isprazno. Stoga, iako nesporno posjeduje mnoge kvalitete visokih standarda BBC–evih drama, propustiti ga ne bi bila nikakva šteta; vrijeme se može i bolje iskoristiti.

Katarina Marić