Žuto–crno

Žuto–crno

Umjetnica istodobno konstruira i dekonstruira isti čin višestruko ponavljajući i na taj način naglašavajući kako je rast možda najbitniji aspekt njezina stvaralaštva

Karolina Demirović, umjetnica koju izvorno poznajemo kao slikaricu, izložbom u Galeriji Matice hrvatske otvorenom 2. veljače predstavila se posve novim medijima — digitalnim grafikama te videoradovima. Iako je spomenuta izložba važan iskorak u autoričinu stvaralaštvu, ona je zapravo logičan slijed njezinih dosadašnjih ostvarenja, ponajprije enformela, za koje je također bila karakteristična žuto–crna dvobojnost kao i ponavljanje geometrijskih sekvenci ranijih radova. U tom prividno jednostavnu opusu valja upozoriti na trostruko slojevit karakter prikazanog, rezultat duga i promišljena nastajanja, a uključuje film Žutocrno što dinamički obrađuje ranije nastale akvarele, grafičke poliptihe sastavljene od jednakih sekvenci bikromatskoga tona kao i grafike koje su tijekom otvaranja nastale kao rezultat osmišljena performansa uz aktivno sudjelovanje posjetitelja izložbe. Film Žutocrno već u naslovu odaje tematiku izložbe — isprepletanje geometrijskih oblika nastalih na temelju kontrasta dviju boja karakterističnih za autoričin opus tijekom posljednjih petnaestak godina. Igrajući se miješanjem različitih sekvenci, sažimljujući ih i razdvajajući, autorica ostvaruje dinamiku i pokrenutost te postiže prožimanje inače statičkih oblika, a njezinu će radu sve to dati posve novu dimenziju. Isti motivi ponovit će se i u svojevrsnim poliptisima izloženim nasumično na ostalim zidovima galerije. Svaka grafika sadrži po 49 sekvenci iz filma, tvoreći pravilan kolaž oblika u istom žuto–crnom tonalitetu. Središnji zid zauzet će dimenzijama najveća grafika, nastala kao rezultat suradnje autorice i publike. Karolina Demirović, naime, promišljeno izabire računalno ispisane sekvence koje publika nasumično slaže tijekom otvaranja te od njih stvara novu sliku i viziju kolektiva. Time će autorica iznova postići interakciju svojih radova. Njezino stvaralaštvo ovom izložbom dokida klasičnu slikarsku viziju, u znatnoj se mjeri usredotočujući na tehnološke momente i njihove mogućnosti te se njima koristi kao osnovom za nova vizualna promišljanja. Umjetnica višestruko varira tehnike realizacije radova; ona ih istodobno konstruira i dekonstruira, isti čin višestruko ponavljajući i na taj način naglašavajući kako je rast možda najbitniji aspekt njezina stvaralaštva.

Loreta Gudelj