Vijenac 314

Kazalište

Kazalište Mala scena: Charlotte Jones, Humble Boy, red. Ivica Šimić

We speak English

Mala scena svoju djelatnost uporno proširuje novim idejama

Kazalište Mala scena: Charlotte Jones, Humble Boy, red. Ivica Šimić

We speak English


slika


Mala scena svoju djelatnost uporno proširuje novim idejama


Da je kazalište u zamisli i ljudima, a ne zgradama, dokazuje Mala scena (Vitomira Lončar i Ivica Šimić), koja svoju djelatnost uporno proširuje novim idejama. Najnovija je novo kazalište — ELT, English language theatre ili Kazalište na engleskom jeziku, koje je započelo 20. listopada 2005. Predstave izvođene na engleskom jeziku namijenjene su osim domaćim poznavateljima jezika (poput studenata i srednjoškolaca dobrih gimnazija) diplomatskom koru, ali i kongresima koji se održavaju u našoj zemlji. Takva kazališta postoje u Beču, Pragu, Budimpešti i Varšavi, a osnovni im je koncept igranje suvremenih angloameričkih hitova. Mala scena za svoju je prvu predstavu odabrala tekst Humble Boy (Mali Humble) Charlotte Jones, koji su britanski kritičari proglasili najboljim u 2001. godini. Felix Humble, izvrstan mladi um, astrofizičar koji se na Cambridgeu bavi »jedinstvenom teorijom svega«, teško se snalazi u svijetu oko sebe. Zbog očeva sprovoda vraća se kući nakon dugo vremena i sukobljava s majkom, kojoj zamjera nedostatak ljubavi prema ocu, kao i otvoreni flert sa susjedom, ali i otkriva da je susjedova kći rodila djevojčicu iz njihove mladenačke veze, što mu je majka tajila. Istovremeno potresno govoreći o samoći i potrebi za ljubavi ali i duhovito pokazujući traganje za njom i borbu za nju, zbog otkrića jedne nove pčele, a pčelarstvo je bila očeva strast, autorica dopušta ovoj suvremenoj replici Hamleta sretan kraj. Osim same činjenice da su glumci uspjeli savladati predstavu na stranom jeziku (što mi se čini iznimno teškim) i da je time zaživjelo novo kazalište (što mi se čini vrlo važnim), u režiji Ivice Šimića koja prati njegov stil poštivanja teksta i zadanosti Male scene (koju je ovaj put scenografkinja Dinka Jeričević pretvorila u travnjak kuće u britanskoj provinciji), ipak su se najbolje snašli mladi glumci. Odličan je bio Ozren Grabarić kao Felix i Lana Barić kao njegova ljubav, bosanska glumica očito uspješno odabrana na audiciji. Željko Vukmirica igrao je susjeda zavodnika, Antonija Čutić skromnu prijateljicu, a Dražen Bratulić samozatajna vrtlara. Jedini izvorni govornik u predstavi bila je Mercy Bona Pavelić, koja je nakon glumačke karijere otišla u poslovne vode, a vratila se glumi s ulogom samožive majke, i koja je uz Vitomiru Lončar suosnivačica novoga kazališta. Kao uza sve predstave Male scene, i uz ovu ide programska knjižica, zapravo knjiga s tekstom na dvama jezicima (hrvatski prijevod Maja Oršić Magdić), uobičajeno odličnim popratnim tekstom Nore Krstulović i korisnim podacima. Te su knjige sada već prerasle u pravu biblioteku vrijednih suvremenih tekstova kojima jedino nedostaje odlučnija urednička ruka da otkloni uglavnom tehničke propuste koji nepotrebno kvare odličnu zamisao i izvedbu cjeline knjige.


Sanja Nikčević

Vijenac 314

314 - 16. ožujka 2006. | Arhiva

Klikni za povratak