Uvrnuti svijet

Uvrnuti svijet

Milan Trenc, Kolekcija, BookGlobe, Zagreb, 2006.

Objavljivanje četiri albuma stripa Milana Trenca — od kojih je prvi posvećen Koščaku i ranim radovima, a ostala tri pustolovinama Petera Maynea i Norda Zuckera — može se s potpunom sigurnošću proglasiti važnim događajem u domaćem izdavaštvu stripa. Posebno mi je drago što ovaj kratki osvrt pišem nakon priprema i realizacije prošlogodišnje Trencove retrospektivne izložbe u zagrebačkim Klovićevim dvorima, što mi je omogućilo rekapitulaciju njegova cjelokupnog stvaralaštva i iščitavanje njegovih stripova s višedesetljetnim vremenskim odmakom. Kao i u slučaju svih pravih stvari, rezultat je više nego dobar, jer su mi recentni dojmovi još povoljniji nego u razdoblju prvoga susreta. Naime, i tada mi je bilo jasno kako je riječ o nadarenu i slojevitu autoru, no nisam posjedovao ključ za bolje razumijevanje Trencove stvaralačke strategije. Iako se mnoga Trencova ostvarenja — uključujući Koščaka i Berlin 1936 Dossier E.L.V.I.S. — mogu s pravom proglasiti programatskim, i ovog ću se puta pridržavati ključne teze svoje kataloške rasprave po kojoj je filmski omnibus Zen Stories najprimjerenije sredstvo za odčitavanje Trencove poetike. Za razliku od njegovih prethodnika iz Novog kvadrata, Trenc je kao podjednako gorljiv pristalica Miltona Caniffa, ali i Jeana Luca Godarda, bio kadar ne samo dekonstruirati klasične stripovske obrasce nego i konstruirati potpuno novi stripovski svijet višestruka, ali dosljedno provedena kodiranja. Taj postupak izvrsno će u haiku–obliku prenijeti i u novinske ilustracije, dosljedno uvjerenju da je svaka slika, bez obzira da li se umnažava ili animira, umjetničko djelo koje iskazuje autorov svjetonazor. Upravo stoga te sjajno precizionistički stilizirane albume smatram ključnim stupnjevima, uz animirani film Veliki provod iz 1990, u postupnu posvajanju stilskih crta i umjetničkih postupaka, koji su, barem zasad, najsnažnije ostvarenje dosegnuli u Zen Stories. Iako sam nagovarao Trenca da za ovo reizdanje dovrši storiju o izvrnutu osjećaju za toplo i hladno koji istražuje detektiv Koščak, autor je tvrdoglavo, ali posve opravdano, ostao vjeran odluci o otvorenu i nejasnu razrješenju te istinske tajne. Odrednicu misterija možemo prenijeti i na sve tri, uvjetno govoreći, dovršene epizode sage o Peteru Mayneu i Nordu Zuckeru, iako je svaka od njih još upadljiviji prodor oniričkog i zaumnog u na prvi pogled uredno iscrtan strip–serijal. Naposljetku, svi su ti stripovi virtuozno i dosljedno stilizirano nacrtani, no zamršene i zbunjujuće narativne potke najosobniji su i najsamosvojniji Trencov autorski iskaz. Ne želeći zapasti u zamku prepričavanja ili tekstualnoga pokušaja dočaravanja osebujnoga crtačkog stila, s velikim zadovoljstvom mogu i ovom prigodom ponoviti čvrsto uvjerenje kako vrhunski autor stripa mora biti podjednako vješt pripovjedač, crtač i filmski redatelj. Milan Trenc potvrdio se u svim spomenutim stvaralačkim umijećima, a ovi albumi nezaobilazni su ne samo za razumijevanje njegova autorskog zrenja nego uz podjednako intrigantna ostvarenja Danijela Žeželja čine vrhunac ne samo hrvatskoga nego i svjetskog artističkog stripa druge polovice prošlog stoljeća.

Darko Glavan