Splitski fotografski đir

Splitski fotografski đir

Duško Kečkemet, Fotografija u Splitu 1859–1990. Fotomonografija Fotokluba Split skupine autora, Marijan Tisak i Fotoklub Split, 2005.

Fotografska scena Splita tema je kojom se bave dvije zanimljive monografije što su se nedavno pojavile. Riječ je o povijesnom pregledu Duška Kečkemeta Fotografija u Splitu 1859–1990, u kojem je kronološki prikazan razvitak splitskoga fotografskog đira, te o Fotomonografiji Fotokluba Split, gdje se spominju važni autori koji su djelovali u toj udruzi. Obje knjige donose niz fotografija splitskih autora, što im daje posebnu vrijednost, jer riječ je o radovima koji se ne mogu često vidjeti. Knjiga Duška Kečkemeta vrlo je sadržajna i precizna. U njoj se detaljno opisuje dolazak fotografije, jednog od najvažnijih izuma 19. stoljeća i za grad Split, tiskane su prve snimke Splićana i Splićanki, a usporedo s time čitatelj dobiva i osnovne informacije o razvitku fotografske tehnike. Autor navodi važne i manje važne, ali svakako zanimljive podatke o prvim splitskim fotografima, o tome kako su se u gradu pod Marjanom prodavale i erotske fotografije te tko je snimio prve gradske vedute. U prvom poglavlju knjige Kečkemet piše o Pionirima zlatnog doba fotografije u Splitu, smještajući ih u razdoblje od 1859. do 1918. godine. Naveo je brojne profesionalne fotografe, koji su pokretali lokalne fotosalone, kao i amatere, ljude kojima je fotografiranje već tada postala ozbiljna zabava. Njima se, mnogo opširnije, bavio u dijelu knjige Profesionalci i amateri 1918–1941, u kojem je naveo niz poznatih fotografskih imena što su obilježila hrvatsku fotografsku povijest, uz priložene radove najvažnijih autora. Ipak, i tu su imena koja bi ostala zaboravljena u kontekstu svjetlopisne povjesnice, da ih Kečkemet nije izvukao iz mračnih pismohrana lokalnih zbirki. Primjerice, vrlo je intrigantan podatak kako je profesor Juraj Božičević, fotoamater i sveučilišni profesor, još 1926. objavio drugo izdanje opširna priručnika Uputa u fotografiju, prvoga hrvatskog fotopriručnika ikada napisana. Dakle, prije osamdesetak godina imali smo na knjižarskim policama priručnik kakva danas — iz pera domaćeg autora — nemamo. Veliku količinu podataka o ljudima i događajima naveo je Kečkemet u poglavlju Fotografija u Drugom svjetskom ratu 1941–45. Navedeni su uglavnom partizanski fotografi, kao i oni koji su pripadali redakciji »Slobodne Dalmacije«, pokrenute 1943. na Mosoru. Tu su i fotografi, amateri ili profesionalci, što su snimali ratni Split u kojem su živjeli, bez pripadnosti suprotstavljenim stranama.

Profesionalci i amateri

Kečkemet navodi, u poglavlju o ratnoj fotografiji, nezaboravan primjer političke propagande. Naime, postoji fotografija Josipa Broza, snimljena u društvu s Aleksandrom Rankovićem u splitskom HNK, koja je, godinama nakon snimanja, retuširana, tako da se na mjestu svrgnuta Rankovića nalazi — kazališni zastor. Nakon 1945. obnovio se i splitski fotografski mikrosvijet. Autor ga opisuje u završnom poglavlju svoje 250 stranica opsežne monografije, pod naslovom Afirmacija umjetničke fotografije 1945–1990. Opisuje pokretanje novih fotografskih studija, razvitak novinske i stručne fotografije te djelatnost vrijednoga Fotokluba Split. Točno su navedeni svi splitski fotografi toga razdoblja, u čemu su amateri i profesionalci izjednačeni. Posljednji dio Kečkemetove knjige sadrži reprodukcije fotografija najvažnijih autora. Riječ je o četrdesetak radova, koji su — što je prigovor koji ne smijemo izostaviti — otisnuti prilično loše i sa slabim kontrastom. To je, zapravo, jedini nedostatak opsežne i detaljne Kečkemetove splitske fotopovjesnice. Fotomonografiju Fotokluba Split možemo doživjeti kao logičan nastavak djela Duška Kečkemeta. U njoj su, naime, fotografije odlično otisnute, ima ih mnogo više, pa možemo reći kako tih dvjestotinjak reprodukcija zorno pokazuje dio splitske fotopovijesti vezane uz tamošnji fotoklub. Prvo poglavlje Fotomonografije — o počecima i razvitku fotografije u Splitu — napisao je ponovno Kečkemet — dok su o fotografima Fotokluba Split pisali Sandi Bulimbašić, Jasna Gluić i Jasminka Babić. Oni su članove splitskoga kluba podijelili u tri generacije te na taj način opisali njihov rad. Prvu generaciju čine fotografi što su bili najaktivniji pedesetih i šezdesetih godina, drugu oni aktivni sedamdesetih i osamdesetih godina, dok su u trećoj generaciji splitskih svjetlopisnih zaljubljenika oni najmlađi, što djeluju na kraju dvadesetog i početku ovoga stoljeća. Očito, riječ je o dvije komplementarne knjige. Obje su, jamačno, nezaobilazne u istraživanju i klasificiranju bogate splitske fotografske baštine. Logično je stoga pitanje, kada će ostali hrvatski gradovi, poput Osijeka, Varaždina, Pule, pa i sama Zagreba, dobiti tako detaljne opise vlastite fotografske baštine.

Dubravko Grakalić