SOCIOLOGIJA MOĆI

»Prolegomena«, časopis za filozofiju, gl. ur. Josip Talanga, god. 4, br. 2, prosinac 2005.

Filozofski časopis »Prolegomena« u ovome broju govori o malo filozofskih tema. Prva se dva članka odnose na anglosaksonsku filozofsku tradiciju (naspram često prevladavajuće kontinentalne). Na početku, Dražen Pehar govori o nekim temama vezanim uz filozofiju jezika te ističe tematski okvir vezan uz pojam višesmislice (ambigvitet, dvosmislenost), koja u Peharovu tumačenju može biti i višeznačnost ili višesmislenost. Okvir za raspravu o tome pojmu kreće se u tematskom rasponu filozofije koja se nalazi u autora kao što su D. Davidson, Aristotel, L. Wittengstein i drugi. S druge strane, članak Mateja Sušnika o Naturalističkom moralnom realizmu govori o nekim problemima metaetike. Jedna od prvih knjiga koja je u nas prevedena i koja nas uvodi u takav način razmišljanja o etici jest ona Gilberta Moorea Prinicipi etike. Sušnik člankom otvara neka suvremena pitanja iz toga područja. Oba članka više proširuju nego što izlaze iz referencija zadanih tematskim okvirom. U predstavljanju hrvatskih filozofa (a filozofkinje?) časopis se u ovome broju ističe tekstom Ivana Kordića o Matiji Vlačiću Iliriku. Na kraju treba spomenuti dva članka o svojevrsnoj suvremenoj sociologiji moći između domaćih filozofa i filozofskih časopisa. Autori (Pavel Gregorić i Josip Talanga), čini se, problematiziraju suparničke časopise i knjige. Gregorić se u svojoj kritici–prokazivanju (prije svega) »Filozofskih istraživanja« osvrće na postupak legitimacije u objavljivanju, financiranju, anonimnim recenzijama i drugim zanimljivostima u životu nekoga znanstvenog i filozofskog časopisa. Da subjektivnost perspektive ne bi bila jednostrana, treba reći da je autor teksta član uredništva »Filozofskih istraživanja« i osobno smatra kako legitimaciju filozofskih tekstova treba pronaći u njihovim filozofskim temeljima, a ne u prokazivanju proceduralnih legitimacija moći koje će neki časopis staviti ispred nekoga drugog. Ukratko, i nakon 2500 godina u sporu između filozofije i polisa (u manje dramatičnu izdanju) Gregorić bi kao filozof i danas iskušavao snagu polisa na filozofiji. Talanga pak kao etičar u svome osvrtu na dvije knjige o etici (jedna Kangrgina, druga Čovićeva) upućuje nekoliko filozofski relevantnih (iako ne uvijek nužno prihvatljivih) kritičkih opaski na račun tih knjiga. No, njegova zajedljiva tvrdnja da je riječ o kontinuitetu oca i sina na katedri za etiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu otkriva i njegovu obiteljsku dramu i tako daje prilog suvremenoj hrvatskoj semiotici. Na kraju ipak malo uzbuđenja. Ostaje još samo želja da se filozofi pokušaju više baviti filozofijama, filozofskim i drugim teorizmima koje treba otkrivati i reagirati na njih, kod nas i kod drugih. Ako je to ono što žele.

Snježan Hasnaš