SNAGA EKSPRESIONIZMA

Post festum: Erich mendelsohn – dinamika i funkcija, gliptoteka hazu, zagreb, 19. siječnja – 12. veljače 2006.

SNAGA EKSPRESIONIZMA

Jedan od razloga zašto treba istaknuti izložbu Ericha Mendelsohna je taj što uz brojne izvorne crteže i fotografije realizacija i projekata možemo vidjeti i dvadesetak maketa njegovih kuća, što izložbu odista čini klasičnom arhitektonskom izložbom

Rijetkost je vidjeti u Zagrebu kvalitetnu arhitektonsku izložbu. Jedan od zasigurno najvećih promašaja uza svu medijsku pompu nedavna je arhitektonska izložba Wonderland, koju smo mogli vidjeti u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika. Vrlo nejasne ideje i koncepta, izložba je, barem koliko se može razaznati, trebala dati uvid u suvremena arhitektonska kretanja u nekoliko zemalja: Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Sloveniji, Češkoj, Slovačkoj i, dakako, Hrvatskoj. No, od svega toga ništa. Umjesto kritičkog uvida u recentna zbivanja u tim zemljama, čitava je izložba nalikovala otužnoj izložbi mahom osrednjih studentskih uradaka, riječju cirkuskih čudesa. Opći dojam otužnosti narušit će ostvarenja čeških, slovačkih i hrvatskih autora. Naime, jedino će te tri zemlje na izložbi biti predstavljene kvalitetnim i zapaženim arhitektonskim realizacijama. Prava je šteta što su se odlična ostvarenja tih triju tranzicijskih zemalja našla silom prilika utopljena među ispraznim promišljanjima talijanskih, nizozemskih, njemačkih i francuskih autora. Dakako, sve nas to dovodi do vrlo važne spoznaje, da se u zemljama tranzicije u današnje vrijeme događa vrlo vrijedna i zanimljiva arhitektonska produkcija, te da bi bilo pametnije umjesto čudnovatih Wonderland–mišunga i ispraznih cirkusijada, čije osnovno obilježje nije kvaliteta, nego kolektivističko bezličje, organizirati nekoliko kritičkih izložbenih projekata koji bi se bavili upravo problematikom arhitekture i prostora tih zemalja. Bez mnogo pompe i glamura protekla je istodobno mnogo važnija izložba. U izložbenom prostoru Gliptoteke bili su predstavljeni radovi jednog od najvažnijih njemačkih arhitekata 20. stoljeća, Ericha Mendelsohna. Iako je riječ o drugom predstavljanju Mendelsohnovih ostvarenja u Hrvatskoj, naime ista je izložba tijekom 2005. gostovala u Rijeci, riječ je o veoma važnom kulturnom događaju za nas. Razloga je nekoliko. Njemačko–židovski arhitekt Erich Mendelsohn (1887–1953) jedan je od ključnih protagonista arhitekture moderne prve polovice 20. stoljeća. Projektantsku karijeru započinje nekoliko godina prije Prvoga svjetskog rata, kada se pridružuje njemačkim ekspresionistima. No, ključno razdoblje njegova stvaralaštva burne su dvadesete godine praćene burnom socijalističkom revolucijom i krvavim obračunom tadašnje njemačke vlasti s nositeljima pobune. Upravo će ekspresionisti tijekom tih godina biti među glavnim nositeljima kulturne i ideološke avangarde. Naime, tada u Berlinu djeluju Radni savjet za umjetnost i Novembarska grupa. Od osobito velike važnosti bit će Novembarska grupa osnovana 1918, koja je okupila tada vodeće mlade njemačke arhitekte, čije je ishodište bilo upravo u ekspresionizmu. Među inima toj će skupini pripadati i Mies vas der Rohe, Walter Gropius i Erich Mendelsohn, a u izražaju blizak će im biti i Wilhelm Kreis. Zašto je to bitno? Upravo će ta četiri arhitekta, čije je zajedničko ishodište ekspresionizam, biti glavnim nositeljima četiri smjera razvoja njemačke arhitekture kasnih dvadesetih i tridesetih godina — Mies internacionalnoga funkcionalizma, Gropius bauhausovskoga total–dizajna, Mendelsohn ekspresionizma i Kreis, ideološki dijametralno suprotan od njih, nacionalsocijalističke arhitekture. Dakako, važno mjesto među njemačkim ekspresionistima imat će i arhitekt Hans Poelzig, čije je Veliko berlinsko kazalište (1919) svojevrsna apoteoza ekspresionističke arhitekture. Tijekom dvadesetih nastaje nekoliko ključnih ekspresionističkih ostvarenja, među inima Gropiusov Spomenik palima u Weimaru (1922) i kazalište u Jeni (1923) te Miesov Spomenik Rosi Luxemburg i Karlu Liebknechtu (1926). No najprepoznatljiviji simbol ekspresionističke arhitekture glasoviti je Mendelsohnov Einsteinov toranj u Potsdamu (1920). Do 1933, kada će pobjeći iz Njemačke od nacista, Mendelssohn je ondje ostvario niz zapaženih ostvarenja, među kojima se osobito ističu robne kuće Petersdorff u Breslau (1928), Schocken u Stuttgartu (1927–8) i Chemnitzu (1928) te u Berlinu kino Universum (1928), zgrada Metallarbeiterverbandes (1930) i Columbus–Haus (1931). Godine 1933. Mendelsohn je s obitelji emigrirao u Veliku Britaniju, gdje nastavlja projektirati. Kao uvjereni cionist otvorio je 1935. ured i u Jeruzalemu. Mendelsohnovo ostvarenje iz tog vremena je Madassah University Medical Center u Jeruzalemu (1934–9). Od 1942. slijedom okolnosti seli se u SAD, gdje je do smrti 1953. realizirao nekoliko sinagoga i židovskih kulturnih centara. Govoreći o važnosti njegove izložbe valja istaknuti Mendelsohnov, ali i utjecaj njemačkog ekspresionizma uopće, na hrvatske moderniste. Izravno Mendelsohn će utjecati na mladoga Zdenka Strižića, koji tada djeluje u atelijeru Hansa Poelziga. Osim u Strižića, taj je utjecaj uočljiv u mnogih hrvatskih modernista. Među inima u ranim ostvarenjima mladoga Drage Iblera, osobito u njegovim natječajnim projektima s početka dvadesetih za Okružni ured za osiguranje radnika i Epidemiološki zavod. Hrvatska je javnost prvi put mogla vidjeti Mendelsohnove projekte 1931, u sklopu izložbe Njemačka savremena likovna umjetnost i arhitektura, koja je održana u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu. Tom prigodom hrvatska je javnost uz Mendelsohna mogla vidjeti i radove Petera Behrensa, Waltera Gropiusa, Miesa van der Rohea, Hansa Poelziga, Hansa Schaouruna i Brune Tauta. O utjecaju njemačkog ekspresionizma na zagrebačku arhitekturu zorno nam svjedoče mnoga zapažena ostvarenja. Zvjezdarnica Nadbiskupskoga sjemeništa arhitekta Jurja Neidhardta (1925–7) nedvosmisleno parafrazira Mendelsohnov Einsteinov potsdamski toranj. Jedan od najljepših primjera utjecaja ekspresionizma na domaću arhitekturu zgrada je gimnazije Egona Steinmanna (1934), a vrlo su očite i usporednice zgrade Radničkog doma Jovana Korke, Jovana Krekića i Đorđa Kiverova (1937) s Mendelsohnovom robnom kućom Schocken u Chemnitzu. No, možda će najzornije duh ekspresionizma izraziti arhitekt Aleksandar Freudenreich poznatom natječajnom studijom Židovske bolnice u Petrovoj ulici (1930–1), koja likovnom kvalitetom crteža ide uz bok ponajboljim Mendelsohnovim studijama. Dakako, za našu sredinu osobito je važan podatak o suradnji Mendelsohna s kiparom Ivanom Meštrovićem. Treći razlog zašto treba istaknuti izložbu Ericha Mendelsohna je taj što uz brojne izvorne crteže i fotografije realizacija i projekata možemo vidjeti i dvadesetak maketa njegovih kuća, što izložbu odista čini klasičnom arhitektonskom izložbom. Osobito zato što je disciplina izrade, ali i kultura izlaganja arhitektonske makete danas u Hrvatskoj gotovo izumrla, a njezina uloga u stvaranju arhitektonskog djela marginalizirana. U kombinaciji crno–bijele fotografije sa skicama, projektima i maketama izložba radova Ericha Mendelsohna pravi je biser koji zorno ilustrira duh modernističkih izložaba davnih dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća. Izložbu prati izvrsna monografija o arhitektu koju je uredila Regina Stephan, koja je ujedno i autorica koncepcije i postava izložbe. Izložbom Erich Mendelsohn prostor Gliptoteke dokazao se kao najprimjereniji u Zagrebu za postave arhitektonskih izložbi. Istodobno ta činjenica potvrđuje prijeku potrebu i opravdava nedavni prijedlog izgradnje nove zgrade Muzeja hrvatske arhitekture, koja bi uz stalni postav mogla ugostiti vrijedne arhitektonske izložbe poput izvrsne retrospektive Mendelsohnovih radova.

Krešimir Galović