SMIJEH I VESELJE

SMIJEH I VESELJE

U ulozi gospođe Fluth oduševila je mlada hrvatska sopranistica Margareta Klobučar. Njezina je scenska igra opuštena i šarmantna, glas i pjevanje besprijekorni, pa nije čudo što je postala miljenicom gracerske operne publike

Opera u Grazu počela je sezonu premijerom Hoffmannovih priča Jacquesa Offenbacha. Već dan poslije izvedena je i druga premijera, opera Vesele žene windsorske Otta Nicolaija. Njome se nastavlja predstavljanje i propitivanje manje poznatih njemačkih opera 19. stoljeća. Doduše, Vesele žene windsorske povremeno se izvode u njemačkim opernim kućama, ali ne često. Nastale su prema Shakespeareovoj komediji Falstaff, ali je radnja neznatno promijenjena, neki su likovi izostavljeni, a imena germanizirana. U opusu Otta Nicolaija Vesele žene... izdvajaju se kao skladateljeva jedina njemačka opera, uz četiri talijanske što ih je napisao. Redatelj Michael Schilhan i dramaturginja Birgit Amlinger transponirali su renesansnu komediju u doba početaka blagostanja potrošačkoga društva pedesetih godina prošloga stoljeća. Gospođa Fluth i gospođa Reich primile su identična ljubavna pisma od ocvala zavodnika Johna Falstaffa, pa smišljaju osvetu i podvalu. Njihov poznati opsežni duet odvija se u kuhinji, uz stroj za pranje rublja, toster i ostale kućanske aparate. Odabranik srca mlade Anne Reich siromašni je, ali perspektivni automehaničar Fenton. Opera s nizom komičnih situacija i elementima Singspiela ima stranica slabije kakvoće, zamorna govorenog teksta i predugih recitativnih razgovora kao što je onaj između Flutha i Falstaffa. Mladi dirigent Richard Wien, prvi kapelnik Opere u Grazu, izrazio je s izvrsnim Gracerskim filharmonijskim orkestrom njezino briozno glazbeno ruho. Zbor je bio odličan u svom udarnom broju, Pjesmi Mjesecu. Redatelj Schilhan nastojao je što više razigrati predstavu. Veliku pomoć pružili su mu kostimografkinja Michaela Mayer–Michnay te scenografi Mignon Ritter i Gerhard Mayer, maštovitim i šarolikim ostvarenjima, osobito u posljednjoj slici, u vilinskom svijetu windsorske šume, u kojoj sve dolazi na svoje mjesto, a opera završava u smijehu i veselju. Solistički ansambl sa žarom je zaigrao vedre likove. Konstantin Sfiris odgovarajući je tip duboka basa za ulogu Falstaffa, ali nažalost ispjevan, tako da je njegova napitnica sa zborom, najpoznatija arija opere, prošla bez pravog odjeka. Tenor Marlin Miller istaknuo se lijepo otpjevanom romancom Fentona s eksponiranom pratnjom solo violine. Ostali tumači dobro su profilirali likove: bariton David McShane robusnoga gospodina Flutha, bas Wilfried Zelinka dobrodušnoga gospodina Reicha, mezzosopranistica Fran Lubahn vrckastu gospođu Reich, sopranistica Dorit Machatsch nevino–naivnu Annu. U ulozi gospođe Fluth oduševila je mlada hrvatska sopranistica Margareta Klobučar, od 2001. solistica Opere u Grazu. Njezina je scenska igra opuštena i šarmantna, glas i pjevanje besprijekorni, pa nije čudo što je postala miljenicom gracerske operne publike.

Davor Schopf