Vijenac 314

Likovnost

Zoran Filipović, Kiklopovo oko, Umjetnički paviljon, Zagreb, 2 – 26. ožujka 2006.

Simbolika kontrasta

Zoran Filipović slične fotografije pronalazi i na Kosovu i u Mariji Bistrici, što u izložbenom prostoru dobiva značenje općeljudske univerzalnosti, a ujedno osjećaj straha i vapaja za pomoć

Zoran Filipović, Kiklopovo oko, Umjetnički paviljon, Zagreb, 2 – 26. ožujka 2006.

Simbolika kontrasta


slika


Zoran Filipović slične fotografije pronalazi i na Kosovu i u Mariji Bistrici, što u izložbenom prostoru dobiva značenje općeljudske univerzalnosti, a ujedno osjećaj straha i vapaja za pomoć


Više puta nagrađivan fotograf i pisac Zoran Filipović izložio je u Umjetničkom paviljonu izbor iz velikog opusa svojih fotografija nastalih od 1989. do danas, pod zajedničkim naslovom Kiklopovo oko. Fotografije koje govore o događajima poput rata na Kosovu, Papina posjeta, hodočašća u Međugorje, rata u Bosni i Hercegovini ili prikazuju zagrebačku džamiju u opasnu vremenu, na neki način su i tematski grupirane u prostoru, jasno, ne tako da obrađuju regije, nego slijedeći drugu, ljudsku logiku događajnosti. U dijelu galerijskoga prostora gotovo sve su fotografije posvećene temi molitve, u srednjem dijelu prikazane su povijesne ličnosti, dok posljednji dio obuhvaća fotografije rata. Najeksplicitnije Zoran Filipović prikazuje razaranje i ubijanje, dok se kod teme očajničkih nadanja ili povijesnih ličnosti odlučuje za drukčiji pristup, koji svakako nije reportažni, a zbog pažljivog izbora motiva mnoge se fotografije teško stavljaju i pod zajednički nazivnik life–fotografije. U temi molitve pred užasom, primjerice, Zorana Filipovića često zanimaju dlanovi i stopala. Tako slične fotografije pronalazi i na Kosovu i u Mariji Bistrici, što u izložbenom prostoru dobiva značenje općeljudske univerzalnosti, a ujedno osjećaj straha i vapaja za pomoć svodi na pojednostavnjenu organsku kategoriju. Povijesnim ličnostima snima lice, dio uvijek ostaje zaklonjen, ukazujući na fantomsku pojavnost javnih osoba koje znamo, a ne možemo ih stvarno poznavati, ili ih fotografira u običnijim situacijama koje načinom snimanja opet svodi na simboliku. Simboličnost Filipovićevih fotografija pojačana je tamom na fotografiji, kojoj je često kontrasno suprostavljena crvena ili zlatnožuta, koja izranja iz mraka i ta je tmina tu bez obzira bila riječ o bombardiranju, molitvi ili ličnosti koja stvara povijest. Dio izložbe Zoran Filipović financirao je sam, dio novca dalo je Ministarstvo kulture, dok Grad Zagreb nije odobrio projekt. Nestašica novca opravdava nedostatak kataloga, dok ravnatelj Umjetničkog paviljona Radovan Vuković kaže da izbor fotografske teme izloženih fotografija nikako ne može biti razlog odbijanja, te da mu on ostaje nepoznat.


Dina Ivan

Vijenac 314

314 - 16. ožujka 2006. | Arhiva

Klikni za povratak