Vijenac 314

Filatelija

Filatelija: Motivi prigodnih maraka

RESPEKTABILNI OPUSI

Autori Ana Žaja i Mario Petrak, dizajneri, dimenzije 35,5 x 25,56 mm, naklada 200 000, datum izdanja 17. siječnja 2006.

Filatelija: Motivi prigodnih maraka

RESPEKTABILNI OPUSI


slika slika


Autori Ana Žaja i Mario Petrak, dizajneri, dimenzije 35,5 x 25,56 mm, naklada 200 000, datum izdanja 17. siječnja 2006.


Ovogodišnja serija poštanskih maraka Hrvatska glazba posvećena je trojici hrvatskih skladatelja rođenih 1906. godine: Milu Cipri, Ivanu Brkanoviću (o kojima širu bilješku donosimo u ovom broju) i Borisu Papandopulu (o kojem je više riječi bilo u prošlom broju »Vijenca«). Skladatelj, glazbeni pisac i pedagog Milo Cipra (Vareš, 1906 – Zagreb, 1985) u Sarajevu je završio srednjoškolsko obrazovanje, a u Zagrebu diplomirao germanistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu i kompoziciju na Muzičkoj akademiji kod Blagoja Berse, istodobno prateći predavanja Ljube Babića o likovnoj umjetnosti u Pučkom sveučilištu. Najprije radi kao srednjoškolski profesor, a od 1941. do 1977. profesor je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (od 1961. do 1971. dekan), gdje predaje kompoziciju, analizu glazbenih oblika i metodiku glazbene nastave. Bio je izvanredni član JAZU. Skladateljski će mu se izričaj postupno razvijati i od prijeratnih početaka stvaranih u sjeni tzv. novonacionalnog usmjerenja do postupna pretapanja u osebujno i zanimljivo autorsko asimiliranje novih spoznaja i događaja u suvremenoj glazbi. Ti će postupni pomaci internacionalizirati skladateljev izraz i formirati autorski stil Mila Cipre kao jedan od najvažnijih u hrvatskoj glazbi 20. stoljeća. Suzdržanost, jasnoća oblikovanja, u kojemu osjećaj za proporcije nadmoćno vlada formom djela, smisao za decentno glazbeno pripovijedanje i misaoni koncept koji je vazda skriven u pozadini glazbenih ideja odlike su Ciprina opusa. Ivan Brkanović (Škaljari pored Kotora, Crna Gora, l906 – Zagreb, 1987) diplomirao je kompoziciju (Blagoje Bersa, Franjo Dugan, Fran Lhotka) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1935, a potom se kraće vrijeme usavršavao u Parizu na glasovitoj Schola cantorum. Po povratku u Zagreb obavljao je niz glazbeničkih, stručnih i društvenih dužnosti: od zborovođe i nastavnika, dramaturga Opere HNK u Zagrebu (1951 – 1954), direktora Zagrebačke filharmonije (1954 – 1957) do profesora na Muzičkoj akademiji u Sarajevu (od 1957. do umirovljenja 1961). Nakon toga vraća se u Zagreb i posvećuje isključivo stvaralačkom radu. Respektabilni opus sadrži oko 130 djela, a njegovi prvi skladateljski uspjesi vezani su uz zborsko stvaralaštvo. Pri izboru tema Brkanovića je vodio izrazit osjećaj nacionalne pripadnosti. Taj je osjećaj u uskoj vezi sa stilskim značajkama autorskoga rukopisa koji majstorski povezuje folklornu pozadinu kao jedan od znakova nacionalne prepoznatljivosti s individualnim skladateljskim izrazom, a on se temelji na melodijama širokih linija, epskih koordinata i rapsodičnih dimenzija, slobodnoj, nerijetko smionoj, iako tonalitetski određenoj harmonijskoj gesti. Autorica je teksta objavljena u letku koji prati izdanje Erika Krpan. Marke su izdane u arku od dvadeset maraka, a izdana je i omotnica prvoga dana (FDC).


Priredila Sandra Cekol

Vijenac 314

314 - 16. ožujka 2006. | Arhiva

Klikni za povratak