Pobjeda i rasap duha

Pobjeda i rasap duha

Potkraj devedesetih godina hrvatske kazališne pozornice bile su upravo preplavljene predstavama koje progovaraju o incestu i seksualnome zlostavljanju maloljetnika, da bi u trenutku kada je došlo do tematskoga zasićenja — takve predstave naprosto iščeznule. Da je kojim slučajem u to vrijeme zaigrala Snimka s Mjeseca američkoga dramatičara Lanforda Wilsona, koji je uz mnoštvo drugih nagrada osvojio i Pulitzera za Talley’s Folly 1980, njegov bi The Moonshot Tape iz nekoliko razloga pouzdano bio jedan od natraženijih komada, ali bi se istodobno i utopio u trendu. Zbog toga je dobro da je Wilsonova Snimka s Mjeseca iz 1990, izvrsno napisana monodrama koja jezikom ulice progovara o traumi seksualnoga zlostavljanja maloljetnice, svjedočeći o pobjedi i rasapu duha — premijerno zaigrala baš 15. veljače u kafiću Teatra ITD. Snimku s Mjeseca u prijevodu Filipa Krenusa i u režiji Janeza Vajavca izvela je Vesna Tominac Matačić, glumica koja je u kazališnoj sezoni 1992/3. očaravala u ulozi Tene osječkoga HNK, a u međuvremenu je, iz neshvatljivih razloga, u kazalištu posve zapostavljena. Vesna Tominac Matačić kreirala je lik Debore Ludwig, uspješne spisateljice koja po povratku u rodni Missouri gostuje na književnoj večeri i pred skupinom srednjoškolaca treba odgovarati na naizgled stereotipna pitanja tipa »Kako vas je djetinjstvo u provinciji pripremilo na život u velegradu?« Umjesto konvencionalne literarne večeri, publika u lice dobiva nelakiranu istinu: otvorene, iscrpne odgovore o spisateljičinoj intimi, dobiva njezin opori humor protkan jetkim literarnim asocijacijama, dobiva pogled na otvorenu ranu na duši koju nije izliječio ni uspjeh, ni novac. I redateljeva zamisao i glumičina interpretacija posve su ogoljene: u scenografiji, kostimu, svjetlu, gesti, a upravo je tako istaknutim minimalizmom postignut potpuni efekt emocionalnoga stapanja s publikom. Već po svojoj monodramskoj naravi, koja u ovom slučaju ima dvije razgovorne strane (ITD–ova publika reagira!), Snimka s Mjeseca pripada onoj vrsti predstava koje rastu sa svakom novom izvedbom.

Dubravka Lampalov