Vijenac 314

Kazalište

KAZALIŠNI GLOBUS

Nijemac u Parizu

Nijemac u Parizu

slika


Pariz Početak godine u kazališnom Parizu protječe u znaku kazališnih gostovanja poznatih europskih redateljskih imena, osobito Nijemaca. Doajen berlinskoga kazališta redatelj Frank Castorf došao je u goste francuskoj metropoli s vlas-titom multimedijalnom adaptacijom Zločina i kazne Dostojevskog u produkciji svoje Volksbühne, predstavom koja traje gotovo šest sati. Istodobno Parizu se predstavlja i Thomas Ostermeier s Eldoradom, dramom najpopularnijega mladog njemačkog dramatičara Mariusa von Mayenberga, koja analizira društveno–ekonomski uspjeh nove ujedinjene Njemačke što uništava privatne živote. U Parizu su i nove redateljske nade Paul Plamper s Wuttkeovim komadom Artaud te Švicarac Gian Manuel Rau, koji također živi u Berlinu, a predstavlja se Ibsenovim Sablastima. Da vladavina Nijemaca ipak ne bude posvemašnja, pobrinuo se Arpad Schilling, česti pariški gost, čiji teatar Kretakor igra Čehovljeva Galeba. Domaćim kazalištima u tako bogatoj inozemnoj ponudi nije lako...


Pedeset autora za pedeset godina


slika


London Royal Court, kazalište čija je osnovna svrha otkrivanje novih dramskih imena i koje se obično bavi praizvedbama, obilježava ovih dana pola stoljeća postojanja na vrlo izvoran način: pedeset godina, pedeset scenskih čitanja, pedeset pisaca slogan je akcije. Napravljena je selekcija između čak 850 drama predstavljenih u pola stoljeća, a pedeset koje je žiri smatrao najboljima predstavit će se ponovno u koncertnim izvedbama. Od The Entertainera Johna Osbornea u režiji Davida Harea pa do drame Shining City Conora McPhersona Royal Court reinterpretirat će vlastitu scensku povijest i podsjetiti koliko su različiti bili glasovi koji su se u njemu oglasili. Koncertna čitanja, koja traju do potkraj ožujka, realizirat će, jasno gdje je to moguće, originalni autorski timovi koji su ih izveli i prvi put, a da je riječ zaista o jednom od ključnih kazališta govori i činjenica da su ulaznice za gotovo sva čitanja prodane odmah po puštanju u prodaju. Pinter, Soyinka, Wesker, Orton, Shepard, Fugard, Hare, Kureishi, Elyot, Penhall, Kane, McDonagh, Butterworth, Ravenhill, Dorfman, Cartwright... samo su neki od autora čije su drame praizvedene u Royal Courtovih pedeset godina.


Sukob islama i Zapada — na Dalekom istoku


slika


Tokio Možda i nije toliko iznenađenje da je Hareova dokumentarna drama Stuff Happens praizvedena u jesen 2004. u Londonu sada stigla i na japansku scenu, koliko iznenađuje činjenica da je ona, čak i izvan konteksta zapadnoga svijeta, aktualna i zanimljiva za japansku publiku. Izrazito politički angažirana režija Yojija Sakatea bavi se situacijom u modernom svijetu nakon događaja 11. rujna i invazije na Irak, a Hareova kritika Amerike dodatno je podvučena. Drama koja govori o svijetu navodno podijeljenu na islam i kršćanstvo iz japanske vizure dobiva novu i zanimljivu perspektivu.


Nepristanak na provincijalnost


slika


Maribor Na uvijek živoj slovenskoj kazališnoj sceni teško je razlikovati metropolu od provincije, štoviše, provincija odbija biti margina društvenog i kulturnog života pa dobra kazališta ne manjka. Nakon što je Nova Gorica zaigrala na kartu još jednom sve popularnijega Tita, premijerom Kako smo ljubili tovariša Tita Radoslava Zlatana Dorića, Maribor uzvraća čak dvjema premijerama. Oni manje igraju na izravnu politiku, a više na imena svojih redatelja. Na početku ožujka tako je u Mariborskoj drami prvo Dušan Jovanović postavio američki klasik Mačku na vrućem limenom krovu, da bi samo dan poslije Damir Zlatar Frey po motivima Georga Orwella na maloj sceni koreodramski preispitao Životinjsku farmu. Uspjehom te dvije premijere Mariborska je drama ušla u posljednju godinu mandata ravnatelja Same Streleca.


Jasen Boko

Vijenac 314

314 - 16. ožujka 2006. | Arhiva

Klikni za povratak