LET SVEMIROM

LET SVEMIROM

Svemir u Danielovoj viziji simbolizira nedohvatljive ambicije, nešto o čemu smo se u mladosti usudili samo maštati, dok sada, suočeni s realnim stanjem stvari, više ni to

Studio Josip Račić kao da se obvezao jednom godišnje prirediti izložbu svemirskoga ugođaja. Najprije je poslužio kao svojevrstan opservatorij za modele planeta postavljenih posvuda po gradu u relaciji s Prizemljenim Suncem, potom smo mogli vidjeti Voyager (Enterprise?) iz kultne serije Zvjezdane staze, a trenutno njegovom prednjom prostorijom dominira skulptura — model svemirske postaje (space–shuttle). Autor joj je afirmirani umjetnik tzv. mlađe–srednje generacije Daniel Kovač. Ili ga možda ipak još možemo utrpati u onu stariju–mlađu? Teško. Već dulje vrijeme, naime, nema prava izlagati na Salonu mladih! Generacijsko zanovijetanje, dakako, bilo bi čista besmislica kada Danielova lucidno osmišljena izložba ne bi metaforički govorila upravo o tome. O čemu je zapravo riječ? Prosječan muškarac na pragu četrdesetih često teži rezimiranju svega što je postigao. Čineći to, obično je prema sebi nepravedan. Svi se uspjesi minoriziraju, a neuspjesima i neostvarenim zamislima pridaje se preveliko, nerijetko kobno značenje. Uza sve to, prisutan je i gubitak osjećaja nepokolebljiva generacijskog zajedništva, odnosno pripadnosti: »Too old to rock’n’ roll, too young to die!« Svemir u Danielovoj viziji, dakle, simbolizira apsolutno nedohvatljive nam — ne prelazim slučajno na prvo lice — ambicije ili, bolje rečeno, nešto o čemu smo se u mladosti usudili samo maštati, dok sada, suočeni s realnim stanjem stvari, više ni to. Stoga će majstorski izvedena postkonstruktivistička skulptura — model postaje od pleksiglasa ostati samo ono što je i bila te nikada neće lebdjeti orbitom, a druženja i izlasci s prijateljima i pripadnicima svoga naraštaja uvijek će se — kako to dojmljivo i duhovito sugeriraju dva videa što se istodobno prikazuju na ekranima u stražnjoj prostoriji — zbivati čvrsto na Majčici Zemlji, u više nego poznatoj nam okolini. Ali, budimo na kraju optimistični, najvažnije je da će se ipak zbivati. Glavu gore, Jones, na pragu četrdesete napravio si odličnu izložbu! A bit će ih, uvjeren sam, i u pedesetima.

Vanja Babić