Kreatonska satira

Kreatonska satira

Nesporni sljednik nadrealne komedije apsurda kakvu začinjaju autori poput Charlieja Kaufmana i Spike Jonzea, I Heart Huckabees prosječnu se gledatelju na prvi pogled mora učiniti poput epigonskog déja–vua djelâ poput Biti John Malkovich, Adaptacije ili Vječnog sjaja nepobjedivoga uma; dijeli on sa spomenutima ne samo bizarnu lakrdijašku atmosferu ili začudnu disfunkcionalnost likova (kaufmaneskne idejnosti) nego i radikalnu fragmentarnost, iščašenost životnoga pogleda. Seciranja filozofije, ekologije i globalne korporativne prijetnje, promišljanja o povezanosti ali i nevrijednosti svega u stilu newagea; puka satira na tehnike poput excalibura, kreatona, diskreacije neželjenih ili pak postizanja alfa–stanja; interaktivnost materijalnog i duhovnog doslovno se prikazuje i postaje moguća specijalnim efektima, a takvim izokrenutim svijetom defiliraju egzistencijalistički detektivi, francuska nihilistička filozofkinja, idealistični pjesnik, strastveni aktivist u borbi za okoliš, opsjednut nizom slučajnosti u svom životu, ljepotica, model, koja odjednom odluči postati ružna. Izvanredne su to glumačke humorne vinjete – od Dustina Hoffmana i Lily Tomlin (nesuđenih Popeya i Olive u Altmanovoj verziji filma iz 1980), preko nikad boljega Judea Lawa (tipične korporacijske ljige koja skriva istinsku ranjivost) do vrlo in mladoga glumca zanimljiva lica i izražajnosti (netom smo ga gledali u Prodavačici) Jasona Schwartzmana, kao naslovne uloge. Ipak, mnogi će se upitati koja je svrha ovoga filma, vrijedi li uistinu truditi se shvatiti kakvu (i da li uopće) dubokoumnu spoznaju nudi, odnosno, baš kao i ostale neglavnostrujaške komedije, zadovoljit će samo poneki ukus jer njegova dubokosatirično–kritička donja nota uglavnom će ostati nezapažena.

Katarina Marić