Vijenac 314

Glazba

CD KLASIKA: In the Garden of the Clown, Renata Penezić, Krunoslav Babić, Andrea Feitl, CANTUS, 2006.

Klauneska za žirafu

Komunikacijom na internetu nadahnuta skladba renata.kruno Mladena Tarbuka ne krije glazbenomodernistička polazišta, no istražujući probleme dijaloga među oprečnim individuama instrumentacijskom izboru flaute i tube daje dublju svrhovitost

CD KLASIKA: In the Garden of the Clown, Renata Penezić, Krunoslav Babić, Andrea Feitl, CANTUS, 2006.

Klauneska za žirafu


slika


Komunikacijom na internetu nadahnuta skladba renata.kruno Mladena Tarbuka ne krije glazbenomodernistička polazišta, no istražujući probleme dijaloga među oprečnim individuama instrumentacijskom izboru flaute i tube daje dublju svrhovitost


Suradnju mladih hrvatskih glazbenika, flautistice Renate Penezić i tubista Krunoslava Babića, kojima se za potrebe dviju skladbi s ovoga nosača zvuka pridružila pijanistica Andrea Feitl, Cantus je očekivano odlučio predstaviti na nekonvencionalan način. »Kada flauta i tuba zasviraju zajedno, tu se nađe neki klaun. Zavirio sam u njegov vrt…« Te riječi Igora Kuljerića na inspirativnoj razini pojašnjuju nastanak vlastite skladbe In the Garden of the Clown, a istodobno su poslužile kao odličan moto albumu. Flauta i tuba doista su suprotstavljena glazbala, čije međusobno kombiniranje sa sobom nosi bizarne, groteskne ili jednostavno komične efekte, no nakon slušanja ovoga CD–a ostajem pri uvjerenju da instrumentacija nije glavni izvor glazbene (ne)ozbiljnosti. Izvrsni dječji crtež dvaju klaunova pokazao se atraktivnim grafičkim rješenjem za album, no u kombinaciji s popratnim tekstom Ive Lovrec–Štefanović (koji polazi od ideje dječje vrtne rođendanske zabave s klaunovima) nehotice pruža krivi dojam namijenjenosti mlađim konzumentima. Prostor komike i zaigranosti za autore CD–a očito je dječji prostor, što dokazuje da se neki na njega uključeni autori unatoč neupitnoj skladateljskoj invenciji ipak shvaćaju odveć ozbiljno. Svoje mjesto na tako zamišljenu nosaču zvuka najbolje su pronašle ludičke Tri klauneske Alfija Kabilja i Žirafa i medvjed Davida A. Ubera, shvativši da je duhovitost, uz imanentnu glazbeničku zaigranost, dobar temelj za poigravanje s idiomima popularne glazbe. Unatoč tome što su se koristili medijem minijatura od svega nekoliko minuta, možda najpogodnije za lapidarne glazbene humoreske, Duet Waltera S. Hartleya, Djevojčica i klaun Tomislava Uhlika i Duo Alfreda Schusta, s nekolicinom se zanimljivih glazbenih zamisli nisu odveć nametnuli u Klaunovu vrtu. Komunikacijom na internetu nadahnuta skladba renata.kruno Mladena Tarbuka ne krije glazbenomodernistička polazišta, no istražujući probleme dijaloga među oprečnim individuama instrumentacijskom izboru flaute i tube, koji se kod nekih drugih skladbi na CD–u čini rezultatom spleta okolnosti, daje dublju svrhovitost. Dvije skladbe pisane za klavir s područja manje–više opuštena dijaloga dvaju glazbala prelaze na teritorij ozbiljne komorne glazbe. I dok su Fantasy–Variations Roberta Jagera razmjerno zanimljiv, konvencionalno komponiran slijed varijacija, In the Garden of the Clown Igora Kuljerića s pravom na sadržajnom planu nosi cijeli album. Ta recentna skladba potvrđuje kompozitorsku relevantnost njezina autora, a ujedno pokazuje da, unatoč doista simpatičnoj koncepciji CD–a, glazbena zaigranost zapravo ne ovisi o klaunovima. Tomu u prilog govore i dometi interpretacijskog umijeća Renate Penezić (na flauti, alt–flauti i piccolu) i Krunoslava Babića, uz također postojanu potporu Andree Feitl, što bi zvučalo jednako svježe i ludički i u izboru nekog drugog repertoara, a vjerojatno i na nekim drugim instrumentima, da ih kojim slučajem sviraju.


Ivan Ćurković

Vijenac 314

314 - 16. ožujka 2006. | Arhiva

Klikni za povratak