Istina je samo jedna

Istina je samo jedna

Intendant ne bi trebao raditi podjele ni u Drami, ni u Operi, ni u Baletu. U kazalištu je sve stvar suradnje, a ne utjecaja. Dirigent i redatelj su primarni, ali prirodno je da s njima razgovaram o podjelama, pritom poštujući njihove procjene

Kako nakon pola godine na čelu središnje nacionalne kuće ocjenjujete stanje u kojem se ona nalazi i što smatrate svojim najvažnijim potezima u tom razdoblju?

— Kao što vam je poznato, moj mandat formalno je započeo imenovanjem 30. lipnja, ali kuću sam stvarno preuzela početkom kazališne sezone, 1. rujna. Mogu reći kako je cijela ova sezona na neki način kompromis između preuzetih obveza i vlastitih programskih zamisli. Vlasnici su sanirali financijski dug, ali je kuća u svakom smislu ostala zapuštena. U takvoj situaciji postoje samo dva puta: brze i efektne kozmetičke promjene koje ostavljaju dojam uspješnosti ili započeti s temeljitim strukturnim i organizacijskim promjenama, koje će dugoročno omogućiti stvarni umjetnički zamah. Izabrala sam drugi put. Prvi mjeseci mandata bili su iznimno stresni i neugodni: kadrovske promjene, raskidanje štetnih ugovora, uvođenje novoga stila rada, osjećaja odgovornosti i zajedništva, usporedno s urednim ispunjavanjem ugovorenih programskih obveza — a sve to pod neprekidnom medijskom paljbom. Ne mogu stoga odgovoriti koji su moji najvažniji potezi, jer svi su uzajamno povezani i njihov lanac ne smije ni na jednom mjestu biti prekinut. Mogu reći da sam u potpunosti snimila stanje svih segmenata i da sam odredila prioritete. Tek bi sljedeća sezona mogla pokazati u kojoj sam mjeri uspjela realizirati svoje zamisli.

Koliki je bio proračun HNK prošle godine u odnosu na ovogodišnji? Kad je došlo do povećanja proračuna HNK u Zagrebu?

— Na temelju Sporazuma o zajedničkom financiranju rada i repertoara (programa) Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu od 29. prosinca 1994. Ministarstvo kulture, Grad Zagreb i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu sklapaju Ugovor o financiranju kazališta u određenoj godini. Naime, na temelju dostavljena programa rada i financijskoga plana Hrvatskoga narodnog kazališta iz Zagreba utvrđuju se sredstva za financiranje redovne djelatnosti. Ugovor za 2006. utvrđuje iznos od 75.000.000,00 kuna, a taj je iznos identičan prošlogodišnjem, za 2005, i to po svim stavkama. Ove godine potpisan je 20. veljače, a 2005. potpisan je 21. ožujka: i Ministarstvu i Gradu i kazalištu u interesu je da se još bliže početku godine taj ugovor potpiše. Sredstva su točno raspoređena po namjenama, pri čemu je u stavci troškova programa određen iznos od 11.975.000,00 kuna. U VIII. članku Ugovora kazalište za financiranje programa (produkcije) mora osigurati iznos od 7.500.000,00 kuna. Zna se, dakle, obvezan proračunski okvir za program (produkciju). Sve je vrlo jasno: na temelju čega se utvrđuju sredstva i tko određuje proračun i tko potpisuje ugovor. Onaj tko ga potpisuje odgovoran je za realizaciju odobrenoga plana.

Koliki ste broj premijera dužni izvesti prema ugovorima s Ministarstvom kulture i Gradom Zagrebom?

— Broj premijera, repriza, kao i sve ostale programske obveze, definirane su dokumentom Osnovne programske smjernice i financijski okvir za mandatno razdoblje 2005–2009; obvezne su četiri dramske premijere na velikoj sceni i dvije na maloj, tri baletne i tri operne. Također, minimalna je obveza kazališta izvesti šezdeset predstava na velikoj sceni, pedeset na maloj i dvadeset gostovanja (Drama), šezdeset izvedbi i šest gostovanja (Opera) te šezdeset izvedbi i minimalno šest gostovanja (Balet).

Ovih se dana u medijima ističe da je vaš prethodnik imao gotovo dvostruko više premijera po sezoni…

— Ponajprije, to ne ističu mediji, nego je riječ o samo jednom tjedniku, koji dezinformira javnost, a što je još pogubnije, autor teksta pripada onima koji ne znaju ništa o funkcioniranju kazališta općenito, a ni posebno o kazalištu koje na jednoj sceni ima tri ansambla. U takvim uvjetima gore spomenut broj premijera u godini čini mi se optimalnim (4 plus 3 plus 3). Dvostruko veći broj premijera čini mi se besmislenim iz mnogobrojnih razloga: moraju se spremati s nedovoljnim brojem proba, cijeli se organizam nepotrebno napreže, i napokon — što ima i ansambl i publika od toga da u produkciju uložite tri milijuna kuna da biste predstavu odigrali samo pet do sedam puta. Riječ je o obratu teza po kojemu je kazalište proizvodna ustanova. Pa nije za kazalište bitan samo broj premijera, nego umjetnička kvaliteta predstave, koja će duljim trajanjem na repertoaru imati umjetnički i produkcijski smisao, steći publiku.

Kakva je budućnost Scene Habunek?

— Poznavajući povijest drugih scena HNK, od početka mi je bilo jasno da je budućnost te scene upitna. Osim Muškarca bez brkova, ništa na njoj nije potrajalo. Otkazivali smo ponekad predstave zbog nedostatka publike, očito je repertoar trebao biti populističkiji. Jedino je i trajno rješenje druga scena u gradu.

Možete li razjasniti nesporazume s Vlatkom Oršanić i Ivankom Boljkovac u vezi s ulogom Santuzze u predstavi Cavalleria rusticana? Koliko vi utječete na podjelu, a koliko dirigent?

— U Hrvatskom narodnom kazalištu djeluje tristotinjak umjetnika i nisu svi uvijek zadovoljni podjelom. Moguće je da se neki ponekad vide u ulogama koje im iz nekih razloga nisu dodijeljene, ili se umjetnici i uprave ponekad ne mogu dogovoriti oko uvjeta rada, pa ni uz najbolju volju i namjeru do suradnje ne dođe.

Intendant ne bi trebao raditi podjele ni u Drami, ni u Operi, ni u Baletu. U kazalištu je sve stvar suradnje, a ne utjecaja. Dirigent i redatelj su primarni, ali prirodno je kako s njima razgovaram o podjelama, pritom poštujući njihove procjene.

Zašto Mozartova obljetnica nije obilježena premijernom predstavom, nego reprizom kojom je ravnao Vladimir Kranjčević, kojega glazbena kritika ne smatra mocartovskim dirigentom?

— Zbog čega ne bih obnovila predstavu koju već imam, produkcijski me obnova košta malo, a Čarobnu frulu publika voli. Predstava je autorsko djelo, a njezini su autori Paro i Kranjčević. U tom smislu smatrala sam profesionalnim ponuditi i maestru Kranjčeviću obnovu. Ono što mi je bilo najvažnije, to su mlađi pjevači koji su se našli u podjelama izvedbi, od Henrika Šimunkovića do Ante Jerkunice (pred kojim je sigurno inozemna karijera) ili pak Ane Durlovski, koja potkraj sezone Kraljicu noći pjeva u Bečkoj državnoj operi, a u Zagrebu tu ulogu pjeva prvi put u karijeri.

Hoće li u Mozartovoj godini biti izvedena opera Don Giovanni, koju je navodno trebao režirati Petar Selem?

— Da.

Kako odgovarate na prigovore da dječja opera Bastien i Bastienne nije primjerena za veliku scenu HNK?

— Kako možete odgovoriti onima koji bi trebali znati da HNK ima dugu tradiciju opere za djecu, kao i da sve velike operne kuće imaju repertoar opere za djecu? O tome sam mnogo govorila, ne razumijem zbog čega se ne bismo otvarali najmlađoj publici, formirajući joj kazališne navike. Svaka je izvedba rasprodana i popraćena ovacijama. Nemamo dovoljno termina za igranje, planiramo gostovanje na šibenskom festivalu, na jesen u Beču. Nesigurni u sebe i kad tako volimo gledati Beč: i Bečka državna opera igra je u Mozartovoj godini.

Zašto nije ostvarena suradnja s dirigentom Mirom Belamarićem, koji je navodno trebao dirigirati predstavama Nabucca, koju je dirigirao na premijeri prije dvadeset godina?

— Problem je kad naslijedite neke usmene dogovore, o kojima jasno ništa pouzdano ne znate, a ne potpisane ugovore koji vas obvezuju. S obzirom na nekadašnji ugled dirigenta Belamarića — jer on već dugo nije dirigirao i njegovi dogovori s mojim prethodnikom, kao ni na Splitskom ljetu, također nisu bili uspješni — razgovarala sam s njim odmah po preuzimanju dužnosti početkom rujna. Brzo je odustao od svakoga dogovaranja, zauzevši vrlo čvrsto stajalište prema mojoj ponudi.

li obnoviti suradnju s našim u svijetu najuspješnijim dirigentima Nikšom Barezom i Vjekoslavom Šutejem?

— Ravnatelj Opere Branko Mihanović upravo pregovara s Barezom i voljela bih da maestro nađe vremena za premijeru u Zagrebu. Na početku sam mandata pa ima vremena i za druge pregovore.

Je li istina da vi favorizirate tenora Damira Fatovića dajući mu navodno više uloga nego što vrsnoćom pjevanja zaslužuje?

— I to je jedna od potvora iz istoga tjednika. Očito je da neki informator zlurada i nepismena novinara ima nešto osobno protiv Damira Fatovića. Isticanjem njegovih ovogodišnjih nastupa u zagrebačkom HNK u tom tekstu čitatelju se podmeće da je riječ o nekoj povlastici tenoru Damiru Fatoviću, dugogodišnjem opernom solistu zagrebačkog HNK, a danas opernom prvaku osječkoga HNK. Stoga navodim podatak da je g. Fatović u mandatu bivše uprave nastupio 36 puta (od 2003. do 1. rujna 2005), a od moga dolaska sedam puta: dvaput kao Ismaele u Nabuccu (kojega je inače pjevao i pod dirigentskim vodstvom spomenutoga Belamarića), dva puta jutarnjeg Eru s onoga svijeta (kojega pjeva na hrvatskim scenama godinama i nemam ga u svom ansamblu), jednoga Adorna u Simone Boccanegri, i dvaput Turridua u Cavalleria rusticana. Zapravo, sve su to uloge koje je već pjevao. Statistika njegovih nastupa u prethodnom mandatu pokazuje da ga je Tarbuk mirne duše mogao zaposliti, jer je očito da je brojem nastupa nadmašio neke soliste na plaći. Toliko o favoriziranju.

Hoće li HNK obnoviti suradnju s Tomislavom Mužekom?

— Svakako, to je jedna od naših najvećih mladih zvijezda, pa smo zainteresirani za suradnju. No, i bas Giorgio Surian istinska je zvijezda, pjevač Scale i Meta, za kojega nažalost nitko ništa ne pita, a bilo bi ga važno čuti i kod nas, kao ni za Krešmira Špicera, čija je karijera trenutno doista u glazbenom vrhu, a našoj je publici nepoznata, vjerojatno zato jer nije bio u nekoj ženskoj reviji ili televizijskoj emisiji o estradi. Renata Pokupić također je pjevačica iznimne karijere, bilo bi lijepo da je češće u Zagrebu...

Kako gledate na situaciju u Operi HNK, koja za razliku od Drame i Baleta, po svemu sudeći, u ansamblu i nema pjevača za premijernu podjelu velike većine opera?

— U programu moga rada upravo je težište stavljeno na to da predstave pretežito nose solisti angažirani u Operi i općenito hrvatski umjetnici, jer mi imamo doista dugu tradiciju svjetski priznatih opernih umjetnika. Realnost je, nažalost, takva kakvom je u pitanju točno procjenjujete: za mnoge operne naslove nemamo cjelovitu podjelu iz kuće. Jasno da bi svakoj upravi repertoarnoga kazališta odgovaralo imati što jači ansambl angažiranih solista na plaći, čime se smanjuje broj gostiju, iako je u konačnici najvažnija vrsnoća predstave. Ne zanima me samo premijera koja ima all stars–podjelu: naime, i svaka sljedeća izvedba mora biti na određenoj umjetničkoj razini, ispod koje se ne bismo smjeli spuštati. Ovoga trenutka željeli bismo imati barem pet slobodnih radnih mjesta za soliste, ali, nažalost, nemamo.

Drama HNK primila je nedavno neke od vodećih hrvatskih mladih glumaca: Luku Dragića, Zrinku Cvitešić i Olgu Pakalović, hoće li biti nekih jakih novih imena u Operi i Baletu, barem nakon odlazaka nekih zaposlenih u mirovinu?

— Svakako, sva tri umjetnička ansambla očekuje generacijsko pomlađivanje. Premijera Tri sestre pokazala je tri sjajne glumice, Zrinku Cvitešić, Olgu Pakalović i Anu Begić, važno nam je bilo pokazati snagu našega dramskoga ansambla.

Jeste li ukinuli stipendiranje nekim pjevačima HNK i zašto?

— Prihod od Opernoga bala 2005. u iznosu od 311.000,00 kuna bio je namijenjen stipendiranju mladih pjevača nakon natjecanja, a to je bio gotov ugovor i način izbora na koji nisam imala utjecaja. U svakom slučaju, imali smo prigodu na koncertu finalista steći uvid u one koji tek dolaze. Vaše pitanje vjerojatno proizlazi iz još jedne dezinformacije: nisam ukinula nikakve stipendije, nego mi se činilo nepravednim da samo neki solisti i neki članovi zbora imaju plaćene satove pjevanja. Smatramo kako nema razloga da se plaćaju redoviti satovi zboristima koji imaju solističke ambicije, a što se pak naših solista tiče, oni i dalje imaju mogućnost plaćenih vokalnih pedagoga koje možemo u određenom trenutku pozvati da održavaju primjerice seminare. To se ponajprije odnosi na naše mlade soliste, čiji nam je pjevački razvoj iznimno važan za kvalitetu buduće produkcije.

Hoće li se nastaviti stipendiranje darovitih mladih umjetnika koji su potencijalni podmladak HNK?

— Svakako ćemo pronaći načine. Čini mi se da je jednako važno mladim pjevačima pružati mogućnost da se što prije pojave na sceni, da stanu na pozornicu, osjete publiku, oslobode i razviju svoj talent.

Hoće li se obnoviti Operni bal i doček Nove godine u HNK?

— Nemam ništa protiv takvih priredbi, iako me osobno ne zanimaju. Negativna medijska slika opernoga bala vezala se uz naše kazalište, stvorivši dojam u javnosti kako je on dio kazališnoga programa. Operni bal nije dio moga kazališnoga programa. Ove ga godine nije bilo, a ukoliko ga iduće bude, to će biti na posve drukčijim temeljima i o tome pregovaramo. To se odnosi i na doček Nove godine.

Hoće li u HNK ove godine gostovati predstave drugih kazališta i koje (operne, dramske i baletne)?

— Neka smo gostovanja već imali, neka tek planiramo, ali kad budu dogovorena, tek ćemo onda izaći u javnost. Gostovat će svakako, kao i tijekom cijele sezone: ugostili smo osječki, riječki i splitski HNK, a u travnju i mariborski balet.

Kako komentirate reakcije na predstavu Žudnja Sare Kane i smatrate li i danas da je riječ o opravdanom repertoarnom potezu?

— Sarah Kane nije bio moj izbor, naslijedila sam taj dogovor i ugovor. Njezine tekstove radila bih eventualno na drugoj sceni HNK. Očekivala sam takve reakcije, znala sam da će predstava loše proći kod naše publike.

Koliko je koštala Trnoružica i možete li to usporediti s nekim velikim projektima u mandatu svojega prethodnika? Smatrate li tako veliku investiciju isplativom?

— Scenografija, rekvizita i kostimi (ukupno 357) kupljeni su od londonskoga English National Balleta, čime su postali vlasništvo HNK, što znači da će ih kuća upotrebljavati godinama. Cijena Trnoružice u okvirima je trosatne produkcije bijeloga baleta, djelomično je financirana sponzorskim novcem i nije premašila planirana sredstva. Ona je daleko iza nekih financijski skupljih projekata prijašnjih uprava: recimo, opera Don Carlos stajala je više od 3,2 mil. kuna i imala svega šest izvedbi! Bajadera (33 izvedbe) stajala je 2,3 mil., Lady Macbeth Mcenskog okruga ( sedam izvedbi ) 2,1 mil. kuna... Što se tiče publike, predstava je izazvala nezapamćen interes, u dosadašnjih deset prepunih izvedbi ostvarila je izniman vlastiti prihod, rasprodano je i devet najavljenih izvedbi, a ulaznice se rezerviraju za rujan i listopad. Ako me pitate da li je to ulaganje financijski isplativo, po svemu sudeći jest, jer će već u ovoj sezoni dosegnuti za naše uobičajene haenkaovske kvantitativne okvire velik broj izvedbi. Po mom mišljenju, važnije je gledati Trnoružicu kao umjetničku investiciju — pitanje rada ansambla s Derekom Deanom kao koreografskim imenom svjetske baletne scene i drukčiji engleski stil, drukčija likovnost raskošne bajkovitosti te vrhunska izvedba scene i kostima. Sviđalo se to nekima ili ne, publika obožava Trnoružicu, napokon — zagrebačka publika ima pravo na kvalitetu.

Jesu li Robert Homen i Josip Šego angažirani kao dirigenti u skladu s propisima i natječajem te ispunjavaju li oni svoju normu predstava?

— Ne radim i ne namjeravam raditi ništa mimo zakona. Netočni su svi navodi vezani uz mlade dirigente Roberta Homena i Josipa Šegu, koji su primljeni na slobodna radna mjesta dirigenta II, na temelju provedenog natječaja. Obojica su dirigirala nizom izvedaba ove sezone, a rade i kao asistenti vanjskih dirigenata, itekako ispunjavajući normu.

Zašto ste imenovali Igora Krpana na novu dužnost pomoćnika intendanta za marketing?

— Gospodina Krpana imenovala sam na tu dužnost na osnovi provedena natječaja za radno mjesto koje je donedavno obavljala sadašnja v.d. intendantice HNK u Varaždinu, gđa. Jasna Jakovljević. Njezino radno mjesto zvalo se pomoćnica intendanta — poslovna ravnateljica, a posve nelogično bilo je sistematizirano na čelu Službe marketinga još važećega Pravilnika o unutarnjem ustroju i načinu rada HNK, čije promjene nije moguće donijeti bez promjena u Statutu. Izmjena i dopuna Statuta iz travnja 2005. uvodi kao zaposlenike s posebnim ovlastima poslovnog ravnatelja (kojega inače predviđa nacrt Zakona o kazalištima u svim nacionalnim kućama) i pomoćnika za marketing. Provevši statutarnu mogućnost, sistematizirala sam mjesto pomoćnika za marketing. Pomoćnik za marketing osoba je zadužena u prvom redu za realizaciju vlastitoga prihoda HNK od sponzora i donatora, kao i za realizaciju posebnih projekata HNK u Zagrebu. Gospodin Igor Krpan ima respektabilne profesionalne reference i rezultate. Protiv njega ne vode se, niti su se vodili, ikakvi kazneni ili prekršajni postupci, a novinar jednoga tjednika koji je javno iznio navedene tvrdnje počinio je kazneno djelo klevete. Zbog toga, kao i zbog niza netočnih i nepotpunih informacija, neistina i insinuacija o meni i mojim suradnicima, kojima je prevario hrvatsku javnost i vrijeđao naš ugled, čast i dostojanstvo pokrenuli smo preko naših pravnih zastupnika primjerene radnje kojima kanimo nadoknaditi počinjenu štetu.

Zašto su s repertoara skinute sve baletne predstave koje je koreografirao Dinko Bogdanić, uključujući i recentni nagrađeni Tramvaj zvan čežnja?

— Ne mogu pristati na tako visoke tantijeme koje je tražio za izvedbe (18,5 posto bruto prihoda predstave) svih koreografija.

Što namjeravate konkretno poduzeti u vezi s obnovom zgrade HNK?

— Na primopredaji zatekla sam dotaciju za ciljane investicije: Ministarstvo kulture dodijelilo je za izgradnju krova na spremištu 1.000.000,00 kuna i radovi se približavaju kraju. Grad Zagreb dodijelio je još 2004. kazalištu 2.000.000,00 kuna za niz popravaka u interijeru zgrade. Većinom su pri završetku natječaji prema Zakonu o javnoj nabavi i po završetku započinjemo veće popravke za život u kući prijeko potrebnih segmenata prostora iza scene: dizala, podovi na hodnicima i u garderobama, radnička kupaonica i ženska baletna garderoba. Naši zaposlenici i umjetnici rade u otrcanim prostorima kojima se baš ne možemo ponositi kao ljudskim uvjetima rada — zapušteno, staro, neprimjereno današnjem vremenu i napokon — jednostavno nezdravo. Odmah u rujnu razgovarala sam s gospođom Doris Kažimir, koja mi je izašla ususret, razgovarale smo o problemima zgrade i sa svojim suradnicima obišle smo sve interijere te je potom pismeno iznijela mišljenje o stanju. Vrijeme je da se misli na obnovu i radnih prostora i gledališta, to je neupitno. Imam neke ideje i planove, voljela bih neke segmente obnove barem pokrenuti.

Od ove sezone krenula je dugo pripremana internetska prodaja karata, a blagajna konačno radi cijeli dan, odnosno od 10 ujutro do početka predstave, pa i subotom prijepodne. Koliko se prodaju ulaznice za predstave u HNK, odnosno kolika je popunjenost predstava koje se igraju u ovoj sezoni?

— Prodaju ulaznica putem interneta pokrenuli smo sredinom listopada i do danas je oko tisuću građana tako rezerviralo ili kupilo ulaznice. Moram priznati da je ta brojka premašila naša očekivanja, jer smo u trenutku uvođenja on–line–prodaju zamislili više kao novost u ponudi, a manje kao korisni servis koji će građani vrlo brzo prihvatiti. Tim više što smo bili među prvim kazalištima u gradu koja su ponudila tu mogućnost. Što se tiče radnoga vremena blagajne, to je jedna od onih promjena koju je moguće brzo provesti i čiji se rezultat odmah vidi. Početkom sljedeće sezone planiramo uvesti modernu blagajnu otvorena tipa u cijelom desnom krilu donjeg foajea kazališta, s ekranom na kojem je tlocrt gledališta i dodirnim zaslonom kojim građani biraju mjesto s kojega će gledati predstavu. I velike ekrane na kojima se izmjenjuju prizori iz naših predstava. Popunjenost opernih i baletnih predstava je 98 posto, dramskih oko 60, s time što neki izigrani naslovi u Drami ruše taj prosjek. Prodanost je nešto niža, ali brojke više nego zadovoljavaju.

Što planirate za sljedeću sezonu i na koje se umjetnike namjeravate osloniti u realizaciji tog plana (redatelji, dirigenti, koreografi)?

— Imamo isplaniranu cijelu iduću sezonu po datumima premijera, ugovaranja s autorskim ekipama su pri kraju i potkraj sezone najavit ćemo je u cijelosti i u pojedinosti.

Razgovarao Goran Ivanišević

Životopis:

Ana Lederer diplomirala je komparativnu književnost i ruski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1987. Magistrirala je 1992. s temom Dramski rad Ivana Raosa, a doktorsku disertaciju pod naslovom Redateljski opus Tita Strozzija u kontekstu hrvatskih redateljskih poetika obranila je 2001. na istom fakultetu. Prve tekstove, književne kritike, objavila je 1989. u časopisu »Quorum«. Početkom 1990. prelazi u dvotjednik za kulturu »Oko« na mjesto urednice kazališne rubrike, na kojemu ostaje do gašenja novina u siječnju 1991. Sredinom 1991. postaje znanstvena novakinja u Zavodu za književnost Filozofskog fakulteta, gdje radi sve do prosinca 1999, kada se zapošljava u Odsjeku za povijest hrvatskoga kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, gdje radi do preuzimanja dužnosti intendantice HNK u Zagrebu. Objavila je niz kritika, prikaza i eseja u novinama i časopisima, surađivala kao scenaristica i voditeljica u Obrazovno–znanstvenom programu Hrvatske televizije u tridesetak emisija serijala Antologija hrvatske književnosti i Antologija hrvatske drame, od 1997. urednica je Biblioteke ITD u Znanju, kao i niza posebnih izdanja. Ana Lederer do sada je objavila knjige: Dobre slučajnosti (1994), Ivan Raos (1998), Redatelj Tito Strozzi (2003), za koju je dobila Nagradu Petar Brečić za kazališnu publicistiku, Ključ za kazalište (2004) i Vrijeme osobne povijesti (2004), za koju je dobila Nagradu Matice hrvatske Antun Gustav Matoš za književnu i umjetničku kritiku. Uređivala je časopis »Kazalište«. Bila je izbornica prošlogodišnjih Marulićevih dana. Autorica je i većega broja znanstvenih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu.