CHILL–OUT–PSIHODELIJA

CHILL–OUT–PSIHODELIJA

Stvarajući bogat, ali ne pretežak zvuk, sastav je višeglasjem postizao gotovo hipnotičku kvalitetu

Početak živa klupsko–koncertnoga proljeća najavljen je u novom starom prostoru koncertom jednog od najuzbudljivijih novih sastava, The Earlies. Naime, agilni promotor, Mate Škugor, preselio je odnedavna svoje programe iz KSET–a u Teatar &TD, pa će odsad glazbeni sladokusci trebati pomno pratiti web–stranicu Studenskoga centra (www.sczg.hr). Hvalospjevi britanskoga glazbenog tiska koji su 2004. popratili debi–album The Earliesa, These Were The Earlies, nisu promaknuli Zagrepčanima, pa se na blagajni brzo pojavila pločica s natpisom rasprodano. Pokazalo se posve opravdanim, s obzirom da je teksaško–britanska četvorka opravdala status sastava koji nije pametno propustiti. U svakom slučaju, ovim se nastupom potvrdilo da The Earlies ne podnose jednostavnu kategorizaciju. Riječ je o ansamblu slojevite zvučne slike protkane različitim utjecajima, efektnoj verziji pomaknuta popa raskošne instrumentacije i višeslojnih vokala smještenoj u neobičnom prostoru između psihodelije, country–rocka i Brit–popa. Posjetitelju su se odmah nametnule brojne asocijacije — od Briana Wilsona, The Beach Boysa i Byrdsa do Flaming Lipsa i Mercury Reva. No, iako praktične, usporedbe u slučaju The Earlies nisu pravedne, jer riječ je o posve izvornu glazbenom izričaju. Ono što smo čuli bile su pomno strukturirane skladbe koje istovremeno smiruju i potiču. Sastav je nastup otvorio sjajnom One Of Us Is Dead, glazbenom pričom o izvantjelesnom doživljaju koja kulminira furioznim finalom. Prvi dio koncerta nastavio se u sličnu raspoloženju, uglavnom chill–out idiomima koji su, na rubu ekscesa, lagano lebdjeli širokim kistom oslikanim glazbenim krajolicima, dok je u drugome dijelu na red došlo radikalnije psihodelično lice sastava — od izvrsna nemira countryja Morning Wonder do The Devil’s Country, vrlo originalne skladbe koja je zvučala kao Morricone u izvedbi Giant Sanda. Bazična četvorka The Earliesa u Zagrebu je bila nadopunjena sa pet članova, pa je osobito plijenila zvučna razvedenost. Violončelo, saksofon, flauta i melodika, uz sintetički zvuk oboe, nadopunjujući klasične rock–instrumente, omogućili su ambicioznu orkestraciju. Stvarajući bogat, ali ne pretežak zvuk, sastav je višeglasjem postizao gotovo hipnotičku kvalitetu svojevrsna West Coast neo–gospela, što je posebno bilo vidljivo u slučaju skladbe Bring It Back Again. Sve su to bile vješto napisane i često melodiozne pjesme rustična prizvuka koje jednako dobro funkcioniraju u formi krhkih, fino aranžiranih balada, kao i u psihodeličnoj raspojasanosti. Promišljeni pristup sastava, koji je nudio stalne izmjene raspoloženja, od tihe melankolije do frenetičnih orkestralnih krešenda i od zanosnih vokalnih harmonija do atonalne buke, postavljao je više pitanja negoli je davao odgovora, što je uvijek zanimljivo. Nastup je potvrdio da je u slučaju The Earlies riječ o sastavu koji je osobitim spojem psihodelije i chill–outa potpuno zasluženo privukao pozornost.

Velimir Cindrić