Tradicija u neurednu ruhu

Tradicija u neurednu ruhu

Izbor ne odveć kvalitetnih snimki Dubrovačkoga radija znalački je i reprezentativan. Svjatoslav Richter, Martha Argerich i Nikita Magaloff predstavljeni su užim repertoarnim specijalnostima svojih plodnih pijanističkih karijera

Na ovom ponovnom izdanju nosača zvuka objavljena 1997. zabilježeni su nastupi međunarodnih pijanističkih zvijezda u naponu snaga na Dubrovačkim ljetnim igrama šezdesetih godina. Izbor nažalost ne odveć kvalitetnih snimki Dubrovačkoga radija znalački je i reprezentativan. Svjatoslav Richter, Martha Argerich i Nikita Magaloff predstavljeni su užim repertoarnim specijalnostima svojih plodnih pijanističkih karijera. Prve dvije Schumannove Novellettes (op. 21, br. 1 i 2) i Schubertov Impromptus u As–duru, D. 899 pokazali su se idealnima za otkrivanje različitih Richterovih lica; i dok je u Novellettes prilično silovit, a u Impromptusu nešto suzdržaniji, u oba opusa uspijeva na ravnoteži krajnosti dramatike i lirike izgraditi cjelovite interpretacije. Martha Argerich je pak u skladateljski bujnoj Schumannovoj Sonati br. 2 u g–molu, op. 22 u okvirnim stavcima podastrla čitavu paletu romantičarskih strasti, iskazavši se nasuprot tomu u srednjem, polaganom stavku istančanom refleksivnošću, koju nije uspjelo pomutiti čak ni na snimci zabilježeno prelijetanje zrakoplova nad Kneževim dvorom. Vladimira Ashkenazyja na CD–u možemo čuti u veoma poletno odigranoj ulozi interpreta virtuozne Mozartove Sonate u D–duru, KV 311, dok je kinesko–britanski pijanist Fou Ts'Ong također pružio odmak od mahom romantičkog repertoara profinjenom izvedbom Debussyjeve Potonule katedrale, s istančanim osjećajem za zvukovnu boju i netipičnim donošenjem zvonolike teme. Možda najtemperamentnija izvedba na nosaču zvuka bio je Chopinov Scherzo u cis–molu, op. 39, u interpretaciji Nikite Magaloffa, s virtuozitetom koji je bio sve samo ne sam sebi svrha, ali i karakterističnim skladom suprotnosti. Naposljetku, Maurizio Pollini je Chopinovom Polonezom u As–duru, op. 53 — jednim od hitova pijanističkih repertoara — u furioznom tempu, a precizno iscrtavši skladateljski rukopis na dostojan način priveo povijesni izbor kraju. Međutim, sve prednosti nikako ne mogu ublažiti nemar pri izradi popratne knjižice CD–a. Potkrale su se kardinalne pogreške pri samu ispisu skladbi, gdje je Schubertov Improptus u As–duru preveden u tonalitet A–dura, a datumi izvedbi neprecizno naznačeni. Načelno je pohvalno da se za pisanje tekstova angažiraju autorske ličnosti (tu je i nekoliko poetski intoniranih rečenica Luke Paljetka), no Benjamin Ivry u popratnom se tekstu na engleskome jeziku katkad upušta u neumjesne primjedbe (npr. o Ashkenazyju), koje nemaju nikakve veze s izvedbama. A svakako je najveći gaf katastrofalan, nedopustivo mehanički prijevod njegova teksta na hrvatski, koji osim nedostatka glazbene spreme pokazuje i nepoznavanje kako engleskoga, tako i hrvatskoga jezika. Kako ne bih navođenjem primjera nasmijavao ili plašio čitatelje, preporučam im da se, ukoliko barataju engleskim jezikom, drže izvornika. Ono što doista zabrinjava jest činjenica da odgovorne osobe nisu sebi uzele truda da pročitaju tekst koji (već drugi put) objavljuju.

Ivan Ćurković