Sveti Vlaho, bor i bradavica

Sveti Vlaho, bor i bradavica

U nekoliko navrata pokazala sam spremnost da se nekim riječima pozabavim »po vašim željama«, po načelu: vi pitate, ja odgovaram (ako znam). Ako i ne znam, nastojim svakako saznati. Najnoviji upit stigao mi je iz Amerike. Ondje živi moja bivša studentica Mirjana, danas zaposlena na jednom američkom sveučilištu. I tako pita mene Mirjana zašto se bradavica zove bradavica kad anatomski ne nalikuje bradi (dijelu tijela). Zadatak je postavljen. Istraživanje može početi.

Već i prva asocijacija na spomen riječi bradavica razlikovat će se od osobe do osobe. Ako vam, recimo, raste nešto okrugla oblika na koži, bradavica će pobuditi, ako ne odmah strah, a ono barem pozornost, oprez. Koliko se samo zloćudnih tumora razvilo iz »bezazlenih« izraslina! Ako ste friška mama, bradavica (mamila) i njezina njega značit će dragost intime s vašim novorođenim djetetom i njegov napredak iz dana u dan. Ako se bavite umjetničkom fotografijom, bradavica kao izbočeni vrh gole dojke može biti erotizirani detalj čiste ljepote. A svim živim stvorovima na zemlji čije se potomstvo podiže sisanjem majki (pravih ili zamjenskih) upravo će bradavica dati zajedničko ime sisavci (Mammalia). Neželjene izrasline na tijelu mogu biti i dobroćudne i zloćudne, pa je tako npr. papilom (lat. papilla, grudna bradavica + om, kao drugi dio riječi označuje da se prvi dio odnosi na izraslinu, obično tumor) benigni zrnast, grozdast, malinast izraštaj kože i sluzokože — zvan i bradavičnjak — a sarkom je maligni tumor, mesnata izraslina (grč. sarks, meso + om, v. gore). Isto ime, bradavičnjak, ima i biljka močvarni žabnjak (Ranunculus flammula). Izrasline na kori drveta, na koži životinja ili općenito dlake na njihovoj bradi kumovale su imenima kao što su: bradavičasta svinja (afrička divlja svinja Phacochoerus africanus), bradavičar (gušter puzaš Heloderma suspectum, čiji ugriz može za čovjeka biti smrtonosan, no mi možemo, bar što se toga tiče, biti sigurni, jer taj gušter živi u Arizoni i u Meksiku), bradavka (jednogodišnja zelen Heliotropium europaeum), bradica, rod primorskih biljaka (Polypogon) iz porodice trava, ili bradaš / bradan, orao Gypaetus barbatus iz roda sokolova, zvan i bradaš žutoglavi, koji živi kod nas u visokim planinama. Sama riječ bradavica preslična je riječi brada da bi mogla zanijekati srodstvo s njom. I ne treba. Bradavica (bug. bradavica, mak. bardavica, rus. borodavica, češ. bradavice) potječe od prasl. *bordavica, što je izvedeno iz prasl. *borda, brada, točnije — od pridjeva *bordavb, bradat. Iz bradavice, naime, često rastu dlake, što podsjeća na bradu. To najbolje potkrepljuju mnogi portreti baba vještica. A sve te brade (rus. boroda, polj. broda, lat. barba, njem. Bart, engl. beard) vuku korijen iz ie. *bhar-, što znači nešto oštro, pa odatle i riječ bor, koji ima upravo takve oštre iglice. Prvotno značenje onoga koji je bradat jest onaj koji ima bradu, ali ne samo donju vilicu ispod usta nego i dlake koje rastu (i) na tom dijelu lica odrasla čovjeka (i nekih životinja, npr. jarca i koze). I lat. barba, brada, znači zapravo dlake na bradi, jer i barbatus kao pridjev znači bradat, obrastao, a kao imenica bradonja i jarac. Rimsko–njemački car Friedrich Barbarossa (o. 1123–1190) ime je dobio po crvenoj bradi, dakle po čekinjama crvene boje, a ne po anatomskom dijelu tijela. Neću reći da je pod donjom usnom imao četku, no i četkama i čekinjama (prasl. *četina, (š)četbka) zajedničke su oštre dlake — izrasle same (po obrazu i bradi) ili usađene ljudskom rukom (u drvo ili, danas, sve češće plastiku). Ni onaj koji se šiša na četku ne može imati tri dlake na glavi, nego mu kosa mora biti čvrsta, oštra i gusta. Car Friedrich Barbarossa, kao uostalom i njegovi suvremenici, a i mnogi nastavljači, vodio je ratove (u vrijeme u kojem je živio bilo je to najčešće zanimanje), pa je nadahnuo i »vojskovođu« Hitlera da po njemu nazove jednu njemačku vojnu operaciju u Drugom svjetskom ratu (Barbarossa). Jedan drugi bradonja dospio je pak u opere — jednu komičnu, Jacquesa Offenbacha Modrobrad (Barbe–Blue, praizvedba 5. veljače 1866. u Parizu, a u Zagrebu je izvedena 5. listopada 1940. Modrobrad je bio Zvonimir Freudenreich), i jednu »ozbiljnu«, jedinu operu Béle Bartóka, Dvorac Modrobradog (1911, izvedena 1918). Sudeći po imenu, njegova je brada bila svijetla, plava, što odgovara prvotnom značenju prasl. *modr bm , voden, koji je vodene boje. A kako je u ovu kosmatu, čupavu i dlakavu, pa i ratnu, priču dospio sv. Vlaho, zaštitnik Dubrovačke Republike, a i danas ponos (i parac) Dubrovnika i Dubrovčana? I opet zahvaljujući dlakama. Prvi srebrni talir Dubrovačke Republike, koji se povremeno kovao od 1725. do 1743., imao je na aversu lik sv. Vlaha duge brade u biskupskom ornatu. Novac se, po impresivnoj bradi sv. Vlaha, zvao bradan.