SLIKE PROLAZNOG SVIJETA

Izložba japanskih drvoreza iz Zbirke Jager Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, Kabinet grafike HAZU, Zagreb, veljača 2006.

SLIKE PROLAZNOG SVIJETA

Grafike iz Zbirke Jager otvorile su nov uvid u japansku civilizaciju i pokazale slojevitost masovne kulture

Narode i kulture izvan zapadne civilizacije uglavnom upoznajemo iz druge ruke, neizravno, putem masovnih medija. Servirane, filtrirane informacije stvaraju iskrivljene i pojednostavnjene predodžbe o posve drukčijoj, egzotičnoj stvarnosti, koja, iako bogata i zanimljiva, u nametanju vlastitih parametara dobiva površnu pozornost i naklonost. U Kabinetu grafike HAZU mogao se dobiti izvorni uvid u život Zemlje izlazećeg sunca 19. stoljeća, putem ondašnjega masovnog medija — drvoreza. U suradnji sa Slovenskom akademijom znanosti i umjetnosti izloženi su grafički listovi iz ostavštine arhitekta Ivana Jagera (1871–1959), koje je taj homo universalis (uz bavljenje arhitekturom i urbanizmom, proučavao je razne kulture, etničke skupine, komparativnu lingvistiku, filozofiju, povijest) strastveno sakupljao na putovanjima po Kini i zemljama Dalekog istoka. Tristotinjak grafičkih listova iz Zbirke Jager, čiji je dio predstavljen u Zagrebu, pripadaju razdoblju edo (Edo — nekadašnje ime Tokija), posljednjem razdoblju tradicionalne japanske kulture, odnosno umjetnosti ukiyo, koja se javlja u 17. stoljeću, a u doslovnom prijevodu znači slike prolaznog svijeta. Na slikarstvo nastavlja se drvorez, koji će diseminirati djela ukiyo u jednoj boji, potom u dvije te u više boja. Kao što mu ime govori, stil se oslobađa tradicionalnih modusa i uzvišenih tema sakralne i dvorske umjetnosti, kojima je bio podređen od osmog stoljeća. Umjetnost prati društvene promjene, jačanje građanske klase, obrtnika i trgovaca, koji u drvorezu otkrivaju savršeni medij. Umjetnici će prikazivati njihov svakodnevni život, ljepotu kurtizana, putene užitke, glumce i predstave kazališta kabuki, japanske i kineske legende, krajolike (osobito tražene kod Europljana i Amerikanaca). Kao dio popularne kulture, grafički medij obilježavala je, uz neizbježnu spregu s kaligrafijom, široka dostupnost (kupovalo ih se na kioscima, na ulici), pa je zbog velike raširenosti imala odlučan utjecaj na oblikovanje moderne zapadnoeuropske umjetnosti. Japanski drvorez organiziran je timski rad i uglavnom umjetnik čiji se crtež prenosi na ploču ne reže ploče. Bitan je izbor materijala — podatno drvo trešnje, kruške ili magnolije omogućuje slobodnu interpretaciju linije. Papir na kojem se otiskuje ručne je izrade, što mu daje izvanrednu strukturalnu kvalitetu. U slučaju višebojnoga drvoreza za svaku se boju rabi zasebna ploča. Pigmenti boja vezanih škrobnim vezivom nanose se na matricu kistom, na nju se tada polaže list papira te se trljanjem barenom od bambusova lista otiskuje. Jasno, jednostavno i pregledno, u krupnom planu iz ptičje perspektive, prikazuju se čajane, gostionice, gradska vreva, pojednostavnjen je ljudski lik i prostor u kojem se nalazi. Linija oslobođena stroge deskriptivnosti približava se arabeski. Odmicanjem u prirodu umjetnici dobivaju mogućnost za lirski izričaj, čemu teže Ando Hiroshige i Katsushika Hokusai, obojica rano poznati europskoj publici. Hedonističko raspoloženje prati priče o gejšama (do sredine 18. stoljeća gejše su bili isključivo muškarci) i dvorskim damama. Odora likova oslikana raznolikim ornamentima, tipičnim simbolima poput trešnjina cvijeta, životinjskim likovima, zmajevima ili krajolicima zahtijeva posebnu pažnju. Likovi slavnih glumaca i čuvenih boraca čine važnu podcjelinu. Nju su obilježili jedan od najpoznatijih umjetnika 19. stoljeća — Utagawa Kunisada, i Utagawa Kuniyoshi. Zaista, što je bolje moglo pogodovati umjetnosti prolaznosti od umjetnosti koja tako lagano tone u zaborav — umjetnosti teatra. Obredna samoubojstva, borilačke vještine, ljubavni zapleti i nadrealne scene (glumac Onoeja Kikugor III kao dugovrata demonska dvorjanka). Iznimna posvećenost umjetnika portretima glumaca naglašena je uporabom raznih tehnika (sjajni i slijepi tisak), isticanjem strukture sama drva i posebno kvalitetnim papirom (zajednička serija Kunisade I. i Hiroshige I. — Zbirka slavnih restorana u zapadnom glavnom gradu, 1853–52). Listovi fantastične tematike pokazuju koliko je japanska umjetnost anticipirala suvremeni strip i animirani film. Hirokagin triptih Velika borba vojske povrća i riblje vojske intrigira ne samo zbog impresivnog izričaja koji djeluje tako suvremeno i time dovodi u pitanje pojam modernog, nego i zbog alegorijske pozadine — iza naizgled banalne borbe smiješnih bića krije se prikaz onodobnoga političkog nasilja. Grafike iz Zbirke Jager otvorile su nov uvid u japansku civilizaciju i pokazale kompleksnost masovne kulture. Bolje poznavanje umjetnosti, od nas toliko prostorno i vremenski udaljene, pomoći će nam da shvatimo kako neke stvari ne počinju sada i ovdje.

Barbara Vujanović