Pozitivan pomak

»Književna revija«, gl. ur. Josip Cvenić, prir. Sanda Ham, br. 3–4, Ogranak Matice hrvatske, Osijek, 2005.

Za razliku od svih dosadašnjih izdanja, koja su se najvećim dijelom bavila književnom produkcijom, pozornost novoga broja »Književne revije« u izdanju Matice hrvatske iz Osijeka usmjerena je isključivo na oruđe kojim nastaju književna djela — na jezik, i to u njegovoj širokoj primjeni koja, jasno, izlazi i izvan granica umjetničkog stvaralaštva. Razlog ovakvu tematskom izboru može se potražiti i u dugoj tradiciji bavljenja jezikom u Slavoniji iz koje je, kako je istaknuto i u uvodniku, kao iz jezikoslovnog rasadnika, poniknuo zavidan broj jezikoslovaca, i u kojoj se na području proučavanja jezika i danas događa aktivna znanstvena djelatnost. Utoliko, ovaj broj »Književne revije« ponajprije ima ulogu prezentacije jakih snaga Katedre za hrvatski jezik na osječkom Filozofskom fakultetu. Izabrani znanstvenici predstavljeni su svaki trima radovima s područja jezikoslovlja, upotpunjenima biografskim podacima i detaljnim bibliografijama.

Radovi, koje su autori za ovu prigodu sami izabrali, imaju karakter reprezentativnosti, jer nam pokazuju usmjerenost svakoga pojedinačnog istraživačkog interesa, a time daju i opću sliku o smjerovima kojima se kreće proučavanje jezika u osječkih jezikoslovaca. Tako će se izabrani prilozi pretežito doticati tema iz povijesti hrvatskoga jezika, dok će se nešto manji broj odnositi na suvremenu jezičnu problematiku. Broj obuhvaćenih tema u objavljenim radovima poprilično je velik, pa se na ovom mjestu može kratko spomenuti tek dio njih. U žarištu proučavanja povijesti jezika našle su se, primjerice, dvije slovnice Vinka Pacela (Sanda Ham), transliteracije glagoljaških Psalama iz 1491. godine te jezična pitanja crkvenoslavenskog jezika i hrvatskoglagoljskih tiskanih brevijara (Ivan Jurčević), frazeologija u djelima pisaca 18. stoljeća (Ljiljana Kolenić), jezični savjeti Nikole Andrića oko tvorbe riječi (Branko Kuna), manje poznata slavonska glagoljaška djelatnost (Milica Lukić), kao i analize slovopisne i pravopisne problematike u slovnicama 19. stoljeća ili prijedložno–padežne veze u hrvatskim gramatikama 19. i 20 stoljeća (Jadranka Mlikota). U radovima o suvremenom jeziku razmatraju se neka uža pitanja, poput onih vezanih uz uporabu pojedinih padeža kojima se bavi Vlasta Rišner ili dileme između sastavljenog ili rastavljenog pisanja izraza unutar frazema o kojoj piše Sanda Ham, te otvaraju teme kao što je, primjerice, razlikovanje uporabe eufemizama u privatnoj i javnoj komunikaciji (Branko Kuna) ili dijalektološka analiza jezika slavonskoga sela Mrzovići (Milica Lukić). Kako je djelatnost autora usko vezana i uz pedagošku praksu, logično je da se dio radova bavi nastavom jezika, odnosno metodološkom problematikom. Tako prilog Irene Vodopija odgovara na pitanje kako vrednovati jezične pogreške učenika osnovne škole, dok Dubravka Smajić analizira rezultate istraživanja kojim su se ispitivale suprasegmentivne perceptivne sposobnosti među studentima. Uz ta aktualna pitanja, pedagoška se jezična praksa razmatra i tijekom povijesti, primjerice u prikazu o nastavi hrvatskoga jezika u Osijeku od 1900–1919. godine. Nakon prošlog izdanja, posvećena drami i dramskom stvaralaštvu, »Književna revija« ponovno obuhvaća samo jedan tematski krug, što vjerojatno pokazuje novu uređivačku težnju. Iako usredotočenje na jedno specifično područje — naspram češće koncepcije koja uključuje klasičnu podjelu na poeziju, prozu i oglede — za posljedicu ima to da je bitno sužen krug čitatelja kojima se novo izdanje obraća, njegova je prednost u mogućnosti sveobuhvatnijeg i iscrpnijeg pristupa zadanoj temi, što se u slučaju ovoga broja pokazuje kao pozitivan pomak.

Ljubica Anđelković