PAPANDOPULIJANA

PAPANDOPULIJANA

Svečanosti uz stoti rođendan Borisa Papandopula

U godini kada se obilježava stota godišnjica rođenja i petnaesta godišnjica smrti velikog hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula (1906–1991) više će se negoli inače izvoditi i istraživati njegova glazba, a prisjetit ćemo se i tko je on bio i koliko je zadužio hrvatsku kulturu. Nažalost, nisu se svi od kojih bi se to očekivalo pridružili slavlju (primjerice političari i Ministarsvo kulture), ali je zato velik dio glazbene struke uložio trud i dobru volju da omiljenom skladatelju oda dostojnu počast, posebice u danima oko njegova rođendana — 25. veljače.

OSTAVŠTINA U DOBRIM RUKAMA

U tome se na najljepši način iskazao Hrvatski glazbeni zavod, koji je Borisu Papandopulu bio drugi dom, dom u kojem je on studirao glazbu, često nastupao, vodio Društveni orkestar HGZ–a i u kojem su se izvodila njegova djela. Večer uoči njegova rođendana, u petak 24. veljače, HGZ je priredio svečanost nazvanu Papandopulijana koja se sastojala od primopredaje ostavštine, otvaranja izložbe i koncerta. Naime skladateljeva supruga Zdenka Papandopulo i kći Maja Papandopulo Mijač odlučile su upravo HGZ–u darovati Papandopulovu umjetničku ostavštinu, kako bi ona bila dostupna svima i kako bi se mogla dalje istraživati, izvoditi i dopunjavati. Naime, mnoge skladbe ili njihovi dijelovi (a ima ih više od četiristo) nepovratno su izgubljeni ili su negdje zaboravljeni i zagubljeni kod izvođača kojima je autor darovao originalne rukopise, jer kopija nije bilo. Ono što je sačuvano sada je eto pohranjeno na jednom mjestu, a dio materijala koji je od obitelji svečano preuzeo ravnatelj HGZ–a Marcel Bačić postavljen je u vitrinama HGZ–a u prizemlju i u predvorju velike dvorane i moći će se razgledati. Sadrži notne zapise, bilješke, pisanu građu i pisma, predmete poput pisaćega pribora ili dirigentskih štapića, programske cedulje i plakate te fotografije. Autorica izložbe Boris Papandopulo, stvari glazbe Erika Krpan, koja se dugo i temeljito bavi Papandopulom, opsežnim je i zanimljivim tekstovima opremila prigodnu programsku knjižicu urednice Eve Sedak. Otvaranje zanimljive i dragocjene dokumentarne izložbe podsjetilo je na opseg i značenje Papandopulova stvaralaštva, na toplinu i šarm kojim je on zračio i na vrijeme u kojem je živio. Najveća vrijednost toga blaga, glazba koja nečujno namiguje iz vitrina, zazvučala je potom na koncertnom podiju u vrhunskim izvedbama nekolicine glazbenika.

ŽIVOT GLAZBE

Za ovu prigodu izabrano je nekoliko skladbi iz komornog opusa koje su nepravedno zapostavljene, jer rijetko ili nikada ne nalaze svoje mjesto pod reproduktivnim suncem. Počevši od osebujne Sonate za klavir op. 10 (1924) i folklorno obojenih impresija za osam puhačkih instrumenata Sa ladanja op. 3 (1925). Ta dva mladenačka djela, koja su izveli pijanist Srđan Čaldarović i Zagrebački puhački ansambl, otkrila su iznimni talent mladoga skladatelja, koji je poslije razvio punu raskoš u Tri pjesme na liriku Drage Gervaisa (1955, 1977) i u Čarobnoj fruli za flautu (piccolo) i udaraljke (1988). Pjesme Drage Gervaisa (Maglica, Istro moja i Serenada) izvrsno je otpjevala mezzosopranistica Renata Pokupić uz apartni ansambl Musica viva, a majstorstvo i virtuoznost pokazao je i flautist Dani Bošnjak uz Ansambl biNg bang pod vodstvom Igora Lešnika u Čarobnoj fruli, uspjeloj glazbenoj šali u kojoj se Papandopulo duhovito i majstorski poigrao s Mozartovim motivima.

POPRSJE I FILM

U subotu 25. veljače, na sam Papandopulov rođendan, održana je i svečanost u HNK–u u Zagrebu, gdje je Papandopulo također ostavio traga. U foajeu je otkriveno njegovo poprsje, rad akademskoga kipara Kuzme Kovačića te je premijerno prikazan dokumentarni film Maestro Jakova Sedlara u produkciji HNK i Croatia filma. Popratni tekst Erike Krpan, birane slike, filmski zapisi i glazba predstavljaju velikog skladatelja, dirigenta i čovjeka toplo i prisno, kakav je on i bio, pa i taj film može znatno pridonijeti promociji njegovih djela i poslužiti kao most između autora i publike. Stoti rođendan Borisa Papandopula na najljepši su način obilježili i studenti Muzičke akademije u Zagrebu, koji su s profesorima organizirali ciklus od pet koncerata nazvan Papandopulijada, održan u tjednu uoči rođendana u dvorani u Frankopanskoj 5. Entuzijazam, studioznost i radost muziciranja tih 75 mladih glazbenika ohrabrujuća je činjenica. Papandopulova glazba traži se i izvodi s veseljem. Pokazat će se to još mnogo puta i na raznim mjestima, a osobito tijekom Papandopulove obljetnice, koja će zacijelo ostaviti traga diljem domovine i, nadajmo se, postati prekretnicom u pristupu neprolaznim, a još nedovoljno cijenjenim vrijednostima hrvatske kulture.

Višnja Požgaj