Otkrivena terra incognita

Otkrivena terra incognita

Pet stoljeća geografskih i pomorskih karata Hrvatske, ur. Drago Novak, Miljenko Lapaine, Dubravka Mlinarić, Školska knjiga, Zagreb, 2005.

Prostori današnje Hrvatske zbog posebnoga značenja bili su predstavljeni na kartama već od samih početaka koji sežu u antičko doba: ponajprije je riječ o prikazima predjela od iznimne pomorske važnosti, dakle Dalmacije, otoka i dalmatinskog zaleđa. Tijekom povijesti Hrvatska je kartografima bila zanimljiva uglavnom zbog političko-ekonomskog te vojnog konteksta kao geografski prostor sukobljavanja različitih vojnih sila. Kartografija je uvijek pod utjecajem države koja je naručuje i stoga nije čudno da do 19. stoljeća Hrvati nisu ni imali svoje kartografe jer su teritorijem upravljale strane sile: na ironičan način, tek zahvaljujući obilju vrijedne vojno-grafičke dokumentacije, stvaraju se uvjeti za upoznavanje Hrvatske, u kojoj su prije mjerenja neka sela i predjeli postojali kao terra incognita koju tek treba zemljopisno pripitomiti i ucrtati. Pet stoljeća geografskih i pomorskih karata Hrvatske opsežno je i luksuzno tiskano izdanje u kojem se donosi kulturnopovijesni prikaz nastanka zemljovida Hrvatske od najstarijih vremena do početaka prvih suvremenih topografskih karata. Polazeći od teze o iznimnoj važnosti karata u znanstvenom, gospodarskom, pomorskom i vojnom smislu, petnaestak autora u prilozima govori o raznim aspektima kartografije podjednako analizirajući povijesni razvoj kao i znanstveno izučavanje te u osnovi humanističke discipline. Poredak predstavljenih radova deduktivan je i kronološki: tekstovi polaze od općenite kartografske tematike, baveći se zatim detaljnije pojedinim geografskim područjima te naposljetku važnim osobama hrvatske kartografije. Povijesni prikaz hrvatskih zemalja počinje s arapskim kartografima, zatim se usredotočuje na srednjovjekovne europske samostane te se zaustavlja na novijim plovidbenim kartama. Karte su, kako je već spomenuto, dobar indikator geopolitičkoga položaja Hrvatske te je ova opsežna knjiga ujedno i zanimljivo geopolitičko štivo: granice teritorija oduvijek su bile promjenjive i uvjetovane političkom situacijom, što je, među ostalim, dovelo i do bogate i raznolike toponimije. Osim toga, karte su i najopćenitiji način predočavanja prostora i stoga važne u međuljudskoj komunikaciji. U tom smislu iznimno vrijedan segment izdanja čine reprodukcije geografskih i pomorskih karata, koje se nalaze u raznim fundusima: sveučilišnim ustanovama, privatnim zbirkama i državnim arhivima. Reprodukcije su visoke kvalitete i neke od njih zadivljuju izradom, čineći knjigu reprezentativnim izdanjem. Jedini vidljiviji nedostatak uvrštenih radova njihova je deskriptivnost odnosno prevelika usredotočenost na faktografiju bez dovoljno naglašena društvenog ili refleksivnog konteksta, što je doduše i prirodno jer nije riječ o autorskom djelu, nego zbirci povećeg broja eseja različitih autora koje je nemoguće svesti na zajednički nazivnik. Kartografijâ ima čitavo mnoštvo, te se uz one koje se bave premjeravanjem terena i povijesnovojnim aspektom s kojeg se ono može promatrati, svakako trebaju ubrojiti i kognitivna, imaginarna, ideološka, duševna kartografija s pripadajućim mrežama i sustavima moći koji je strukturiraju. Promotre li se stvari u posve utilitarnom kontekstu, karte su oblik familijariziranja i ovladavanja prostorom koji je nekoć postojao samo kao prostom oku dokučiva plošna konstanta, npr. u antici. Imajući to u vidu, ova opsežna knjiga pokazuje kako se putem vojno-povijesne ali i društvene interpretacije, kartografija disciplinarno određuje kao znanost čija je glavna uloga ipak ispunjenje praktičnih potreba povijesnoga vremena.

Tonči Valentić