NEPOTKUPLJIVO OKO - 2

NEPOTKUPLJIVO OKO

Uvjeren sam da je samo jedan čovjek uspio vidjeti baš svih sto deset filmova s ovogodišnjega Međunarodnog festivala dokumentarnog filma, koji je potkraj veljače po drugi put održan u Zagrebu: hrabri tvorac i umjetnički direktor Zagreb Doxa Nenad Puhovski

(Nastavak sa strane 1)

Osobito osjetljivu točku intimiteta usudila se dotaknuti hrvatska redateljica Ljiljana Šišmanović u dokumentarcu Polusestre. Otac joj je, otvoreno nam kazuje film, svojedobno bio poznati seoski švaler, koji je, čini se, usput posijao podosta djece, a autorica zna samo za jedno — moguću polusestru. Stalnu potrebu da je pronađe i da ustanovi da li joj je ta osoba zaista polusestra odlučila je realizirati tako što je, krećući u riskantnu potragu, uvela još jednoga svjedoka — dokumentarističku kameru. Valja priznati da je obje zadaće uspješno privela kraju: našavši svoju polusestru (simpatičnu, komunikativnu — također željnu polusestre) i, napokon, okupivši sve članove tako prikupljene nove obitelji, Ljiljana Šišmanović svojim je filmom izrekla i štošta o postojanosti mentalitetnih zadanosti u muško–ženskim odnosima s naših strana. Film se, da spomenem i tu zanimljivost, služi i skrivenom kamerom u trenutku susreta dviju polusestara.

Zapravo, festival je doslovce obilovao filmovima koji istražuju intimnu stranu prisilno marginalizirana malog čovjeka koji, kada ga se intimno osvijetli, izrasta u ličnost dostojnu svakog poštovanja. Divni su likovi iz filma Kuća moja bake Španjolca Adana Alige (baka i njezina unuka), koji moraju napustiti staru ruševnu kuću; intrigantan je film Ljeto s Johnsonovima Britanca Finna McGougha o ciganskoj čergi koja se skrasila na prostoru što ga nastanjuju velike filmske zvijezde i aristokracija i čije članove neprestance sumnjiče i šikaniraju; makedonski Adam i Eva Gjorče Stavreskog, koji svjedoči o izdržljivosti braka između alkoholičara i shizofreničarke; zaokuplja i Sasvim lično bosansko–hercegovačkog redatelja Nedžada Begovića, koji pak pokazuje da njegov tvorac — u portretiranju obitelji, prijatelja i vlastita života — umije miješati žanrove posegnuvši i za iscjeliteljskim humorom; napokon, jedan film (danski Ugasi svjetlo Mire Jagil) nježno portretira ostarjeli bračni par koji mora napustiti važan dio života, a drugi (hrvatski Nestajanje Mladena Burića) diskretno predočava osamljeno finale jedne stare dame.

VUKOVAR, ZAVRŠNI REZ

Četiri se filma, prikazana u Zagrebu, bave minulim ratom na ovim prostorima: belgijski Na Drini ćuprija Xaviera Lukomskog, hrvatski Nemam ti šta reć lijepo Gorana Devića, njemački Amateri i generali Helge Cramer i srpsko–crnogorski Vukovar, završni rez Janka Baljka i Drage Hedla. Izrazita superiornost posljednjega zasniva se na u nas još neprikazanoj arhivskoj građi, koja se, u znatno većim količinama, čuva u arhivima Zastava filma, TV Novi Sad i u vojnom arhivu Srbije, ali i na spremnosti dvojice autora filma da, bez zazora ili kalkulacija, predoče što se zapravo zbivalo uoči napada na Vukovar, za vrijeme njegove opsade i nakon pada. Premda se u uvodnom dijelu, dok JNA još nije bila poslala tenkove na grad, apostrofiraju pokušaji Hrvata da istjeraju Srbe iz Vukovara, ne čine to autori da bi se uspostavila zloglasna ekvidistanca i bratski podijelila krivnja; u nastavku filma arhivska građa svjedoči o rijetko viđenoj okrutnosti agresora, koji danomice sipa tone razornih bombi na grad, i o jezivu ponašanju vojnika nakon ulaska u Vukovar. Beogradski redatelj Janko Baljak bio je našao među preživjelim srpskim vojnicima slikovita i pričljiva mladića koji je ležerno krenuo braniti srpsku stvar, ali groza s kojom se, ne svojom voljom, morao ponijeti toliko ga je duboko užasnula da i danas u njemu — traumatiziranu i poraženu — intenzivno živi pandemonij Vukovara.

KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI

Devedesetminutni austrijski dokumentarac Kruh naš svagdašnji Nikolausa Geyrhaltera retoričkim specifičnostima (brižno kadriranje, prevlast polutotala i totala, dominantno statični kadrovi, periodične spore vožnje, zateknuti zvuk bez skladane glazbe, bez iskaza, bez komentara) izrazito odudara od filmova s ovogodišnjega Zagreb Doxa, premda tematizira ono što je u žarištu zanimanja brojnih dokumentarista diljem svijeta (sofisticirana tehnološka dostignuća koja u praksi pokazuju i mračno naličje; ekstremno grub odnos prema životinjama i biljkama; razorna degradacija čovjekovih radnih potencijala). S druge strane, u svijetu i nisu baš tako rijetki filmovi koji se rado utječu suzdržanoj retorici svojstvenoj Geyrhalterovu filmu, premda — koliko je meni poznato — nije bilo, niti ima filma novije proizvodnje čiji se autor odvažio tako radikalno predočiti depresivno mračnu pozadinu proizvodnje kruha našega svagdašnjeg — kao što je to učinjeno u potresnom austrijskom filmu. Ne postoje riječi kojima bi se dovoljno sugestivno opisali prizori što svjedoče o sinkroniziranu funkcioniranju brojnih oštrih alatki koje usmrćenim životinjama (ovce, krave, svinje, ribe...), odsijecaju glave i udove, paraju i pretražuju utrobe, gule im kožu, vješaju ih na kuke i otpremaju u dalje prerađivačke procese. Kao što smo podjednako nemoćni dočarati strašne prizore obezljuđenih i uštogljenih polja po kojima lutaju divovski čelični kukci... Autor je uložio i podosta truda kako bi žestokom gestom stilizirana filma upozorio da se, u samu srcu civilizacije, već izrodio prototip nekoga novog totalitarizma. Zapravo, taj film pregrštima kao ledenjak hladnih prizora djeluje istodobno i nestvarno i onespokojavajuće zbiljski.

Petar Krelja

VELIKI PEČAT ZA NAJBOLJI FILM MEĐUNARODNE KONKURENCIJE

Arunas Matelis, Before Flying Back to the Earth, Litva/Njemačka

Posebna priznanja

Rupert Murray, Unknown White Male, Velika Britanija

Margreth Olin, Raw Youth, Norveška/Danska

Ineke Smits, Black Gold Under Notecka Forest, Nizozemska

VELIKI PEČAT ZA NAJBOLJI FILM REGIONALNE KONKURENCIJE

Nedžad Begović, Sasvim lično, Bosna i Hercegovina

Posebno priznanje

Gjorče Stavreski, Adam i Eva, Makedonija

VELIKI PEČAT ZA NAJBOLJI FILM KONKURENCIJE SPORT I GLAZBA

Mark Morgan, Human Hambone, SAD

Posebna priznanja

Paul Kell, 5 Sides of a Coin, SAD

Pepe Danquart, Hell on Wheels, Njemačka

MALI PEČAT ZA NAJBOLJI FILM AUTORA ILI AUTORICE DO 30 GODINA

Astrid Bussink, The Angelmakers, Velika Britanija/Madžarska/Nizozemska