Nadarenost i disciplina

Nadarenost i disciplina

Autori Ana Žaja i Mario Petrak, dizajneri, dimenzije 35,5 x 25,56 mm, naklada 200 000, datum izdanja 17. siječnja 2006.

Ovogodišnja serija poštanskih maraka Hrvatska glazba posvećena je trojici hrvatskih skladatelja rođenih 1906: Borisu Papandopulu (o kojem širu bilješku donosimo u ovom broju) te Milu Cipri i Ivanu Brkanoviću (o kojem će više riječi biti u idućem broju »Vijenca«). Skladatelj, dirigent i pijanist Boris Papandopulo (25. veljače 1906, Honnef na Rajni, Njemačka — 16. listopada 1991, Zagreb), jedan od najvažnijih hrvatskih skladatelja, rođen je u obitelji glazbenika kojoj je umjetničku crtu ucijepila baka, velika hrvatska glumica Marija Ružička Strozzi, a razvijali su je majka, pjevačica Maja Papandopulo/Pečić Strozzi i ujak, redatelj i glumac Tito Strozzi. Papandopulo je kompoziciju studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Blagoja Berse (diplomirao je 1929), a dirigiranje na Novom bečkom konzervatoriju kod Dirka Focka (1925 – 1928). Od 1928. do 1934. i od 1938. do 1946. dirigent je Hrvatskoga pjevačkog društva Kolo u Zagrebu, a od 1931. do 1934. Društvenog orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu, 1935. seli u Split, gdje je do 1938. dirigent Glazbenoga društva Zvonimir i profesor glazbenih predmeta na Gradskoj glazbenoj školi. Nakon povratka u Zagreb ponovno je dirigent Kola, Zagrebačke opere (1940 – 1945; a od 1943. do 1945. i direktor) i Simfonijskog orkestra radiostanice (1942 – 1945). U dva je razdoblja (1946 – 1948. i 1953 – 1959) direktor opere u Rijeci, pa operni dirigent u Sarajevu (1948 – 1953), Zagrebu (1959 – 1965) i Splitu (1968 – 1974). Bio je i stalni gost dirigent Gradskog kazališta Komedija u Zagrebu i Opere u Kairu. Za svoje glazbeno djelovanje primio je mnoge nagrade, a 1965. izabran je za redovitog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (sada Hrvatske). Golem skladateljski opus od više od četiristo djela sadrži skladbe za sva glazbena područja od solističke minijature i popijevke do velikih vokalno–instrumentalnih djela oratorijskoga karaktera te opera i baleta. Gotovo da i nema glazbala za koje Papandopulo nije napisao djelo, uvijek s besprijekornim majstorskim poznavanjem mogućnosti instrumenta, uvijek zanimljivo kombinirajući neobične zvukovne sastavnice. Izrazito autonomna duha i goleme glazbeničke nadarenosti te zavidne radne discipline Papandopulo je uvijek i u svim okolnostima iskazivao sposobnost za vlastiti, izvorni pristup glazbenom djelu. Njegov opus obilježuje stilska stabilnost unutar koje su otkloni samo trag kreativne znatiželje. Uvijek su, međutim, uočljiva temeljna obilježja: karakteristične, jasno oblikovane teme kreću se unutar strukture zanimljivih ritmičkih uzoraka i besprijekorno koloristički razrađenih tonskih odnosa, stvarajući oblik podcjelina koje funkcioniraju i same unutar sebe i kao dijelovi skladbe u cjelini. Na tim strukturnim temeljima slobodno se razvijala skladateljeva mašta raspolažući izabranom građom uvijek na način glazbe i ne nastojeći glazbenim uzorcima pridati ikakva druga značenja. Autorica teksta objavljena u letku koji prati izdanje je Erika Krpan. Marke su izdane u arku od dvadeset maraka, a izdana je i omotnica prvoga dana (FDC).

Priredila Sandra Cekol