Vijenac 313

Glazba

OPERA I BALET SNG LJUBLJANA I CANKARJEV DOM: SERGEJ PROKOFJEV, ZALJUBLJEN U TRI NARANČE, RED. VITO TAUFER, DIR. DIETER ROSBERG

Na dvoru kralja Trefa

Duhovita i razigrana režija Vita Taufera lucidna je i funkcionalna, u tijesnoj vezi s tekstom i glazbom, s odličnom karakterizacijom likova, koji se vješto snalaze i međusobno komuniciraju na transparentnoj dobro osvijetljenoj sceni, u maštovitim kostimima

OPERA I BALET SNG LJUBLJANA I CANKARJEV DOM: SERGEJ PROKOFJEV, ZALJUBLJEN U TRI NARANČE, RED. VITO TAUFER, DIR. DIETER ROSBERG

Na dvoru kralja Trefa


slika


Duhovita i razigrana režija Vita Taufera lucidna je i funkcionalna, u tijesnoj vezi s tekstom i glazbom, s odličnom karakterizacijom likova, koji se vješto snalaze i međusobno komuniciraju na transparentnoj dobro osvijetljenoj sceni, u maštovitim kostimima


Opera i Balet Slovenskoga narodnog gledališta iz Ljubljane ove sezone u suradnji s Cankarevim domom producirali su operu Zaljubljen u tri naranče Sergeja Sergejeviča Prokofjeva. To sjajno djelo premijerno je izvedeno 20. i 21. siječnja pod ravnanjem uglednoga gosta iz Njemačke Dietera Rosberga, dok je predstavu 28. siječnja o kojoj je ovdje riječ vodio njegov asistent, mladi, ali već afirmiran slovenski dirigent Marko Hribernik. Na projektu su surađivali čuveni slovenski redatelj Vito Taufer i koreografkinja Mojca Horvat, scenu je opremio Samo Lapajne uz svjetlosne efekte Andreja Hajdinjaka, a kostime je kreirala Angelina Atlagić. Odlična predstava oduševila je dupkom puno gledalište Cankareva doma.

Prokofjev je operu Zaljubljen u tri naranče napisao prema vlastitom libretu zasnovanu na priči talijanskoga komediografa Carla Gozzija. Riječ je o duhovitoj satiri s elementima komedije dell’ arte, u kojoj su protagonisti više karikature negoli karakteri. Stoga je i skladatelj sjajno orkestriranu partituru osebujne, jednostavne melodike savršeno prožeo istančanim osjećajem za apsurd i grotesku, stvorivši živo i dinamično djelo, koje je praizvedeno u Chicagu potkraj 1921. na francuskom jeziku pod ravnanjem autora. Ljubljanska predstava izvedena je pak u kasnijoj inačici, na ruskom jeziku uz titlovani slovenski prijevod Miroslave Jakopec. Opera je pisana za brojne soliste, balet, zbor i orkestar, a kao gosti sudjelovali su i članovi plesne skupine Mojce Horvat i gimnastičari Športskog društva Narodni dom, Partizana Vič i Sokola Bežigrad. Već na samu početku fantastične opere, svojevrsne satire na romantičnu veliku operu, u bučnoj svađi publike oko izbora teme za prikazivanje na pozornici pobjeđuju čudaci, koji žele nešto novo, drukčije, jedinstveno, a to je upravo predstava Zaljubljen u tri naranče. Priča je to o nesretnom kraljeviću, neizlječivo bolesnu od melankolije i hipohondrije, kojega zabrinuti otac Kralj Tref zajedno s dvorskim komedijašem Truffaldinom i savjetnikom Pantalonom pokušava na sve moguće načine raspoložiti. U borbi za prijestolje upletene su i zle sile, čarobnjaci i vještice, koji žele napakostiti Kraljeviću ne samo u pogledu ozdravljenja nego i u potrazi za ljubavlju, koja se krije u začaranim kraljevnama — narančama. Dragocjena pomoć skupine čudaka i čarobnjaka Tchellija nakon niza peripetija ipak privodi priču sretnu završetku. Kraljevstvo je spašeno na zadovoljstvo Kralja, Kraljevića i njegove kraljevne Ninette. Ljubljanska opera izvela je prvi put tu operu već godine 1927, uz još jednu obnovu nakon pet godina, a s novim uprizorenjem iz 1954. postignut je veliki uspjeh i na gostovanjima u Nizozemskoj, Parizu i Zagrebu. Najnovija spektakularna produkcija bila je dostojna te tradicije. Ansambl je u cjelini bio na visokoj izvedbenoj razini pod znalačkim i temperamentnim vodstvom maestra Hribernika. Duhovita i razigrana režija Vita Taufera lucidna je i funkcionalna, u tijesnoj vezi s tekstom i glazbom, s odličnom karakterizacijom likova, koji se vješto snalaze i međusobno komuniciraju na transparentnoj dobro osvijetljenoj sceni, u maštovitim kostimima. Ipak, nije najsretnije riješeno otvaranje golemih naranči u kojima se kriju kraljevne. U ljubljanskoj predstavi Zaljubljen u tri naranče u subotu 28. siječnja nastupili su redom izvrsni protagonisti, koji su zahtjevne uloge cjelovito zaokružili u pjevačkom i glumačkom pogledu. Bas Saša Čano imponirao je ulogom Kralja Trefa, dok je njegova sina Kraljevića tumačio gost iz Beograda, odličan tenor Dejan Maksimović. Sjajna je bila mezzosopranistica Mirjam Kalin u ulozi kraljeve nećakinje, pretendentice na prijestolje Kraljevne Klarise. Još jedan dobar tenor, Andrej Debevec, istaknuo se ulogom komedijaša Truffaldina. Bariton Slavko Savinšek bio je prvi ministar Lenader, a bariton Jože Vidic bio je dojmljiv komični lik kraljeva savjetnika Pantalona. Valja istaknuti i basa Slavka Sekulića kao čarobnjaka Tchellija i sopranisticu Mirjam Tola kao čarobnicu Fatamorganu. Od istaknutijih uloga treba spomenuti i tri kraljevne naranče, ponajprije Ninettu sopranistice Urške Žižek Plavec, i mnoge druge, koji su svi zajedno pridonijeli uspjehu i oduševili publiku.


Višnja Požgaj

Vijenac 313

313 - 2. ožujka 2006. | Arhiva

Klikni za povratak