American Beauty

American Beauty

Poput vizualnoga dnevnika 24–godišnji Shore u American Surfaces fotografirao je sve što je vidio, ljude koje je susretao, mjesta na kojima je boravio, svako jelo koje je pojeo. To je niz slika iz života koje predstavljaju kontekst kao sadržaj. Prikazano je ono površinsko/površno, trivijalno ili banalno, koje je klizanjem značenja dobilo drukčiji smisao

Stephen Shore jedna je od ključnih figura američke fotografije 1970–ih godina. Mladom darovitom fotografu, kao tek četrnaestogodišnjem dječaku, Edward Steichen, tadašnji direktor odsjeka za fotografiju njujorške MoMA–e, otkupio je tri fotografije za zbirku, a ostatak tinejdžerskih godina Shore je proveo fotografirajući u Warholovoj Factory. Izložena je serija od tristotinjak fotografija, izbor iz više od tisuću fotografija koje je autor snimio 1972 – 1973. putujući Sjedinjenim Državama, vozeći se od grada do grada. Kako bi ostao vjeran konceptu amaterskog, turističkog fotografiranja, Shore je fotografije poslao na razvijanje u komercijalan, masovan Kodakov laboratorij za široku potrošnju. Sam naslov izložbe American Surfaces / Američke površine govori o površnom karakteru njegovih bliskih susreta s ljudima, gradovima i stvarima, te o jednostavnu i jeftinu načinu izrade tih slika. Dugi nizovi velikoga broja fotografija u boji koji ispunjavaju galerijski prostor gotovo od poda do stropa te brza i česta izmjena motiva — prikazanih ljudi i prostora, američke provincije i njezina prostranstva, čine da seriju doživljavamo poput svojevrsna filma ceste u mediju fotografije, karakteristične izlizane atmosfere. Kako je umjetnička fotografija tada bila gotovo ekskluzivno crno–bijela, a fotografija u boji bila je primjerenija amaterima, turistima te modi i oglašavanju, serija American Surfaces, ne samo zbog načina prezentacije, naglašeno je konceptualna. Ponavljanje elemenata, redundancija, monotonija, tautologija, repeticija, strategije su konceptualne umjetnosti, a masovna produkcija obilježje američkoga društva. U Shoreovoj seriji osjeća se duh umjetničkih knjiga Eda Rusche, poput knjiga fotografija Thirty Four Parking Lots ili Every Building on the Sunset Strip i Then and Now, u kojima je Ruscha fotografirao sve zgrade duž bulevara Sunset i Hollywood. Tridesetak godina nakon svog nastanka i American Surfaces je objavljena u obliku knjige, u izdanju Phaidona. Poput vizualnoga dnevnika 24–godišnji Shore u American Surfaces fotografirao je sve što je vidio, ljude koje je susretao, mjesta na kojima je boravio, svako jelo koje je pojeo. To je niz slika iz života koje predstavljaju kontekst kao sadržaj, u njemu je svakidašnjica prikazana kao pokretna meta koja mijenja domašaj: grad, ljudi, tragovi, predmeti i prostori, unutrašnji i vanjski… istovremeno neki određeni, i bilo koji. Prikazano je ono površinsko/površno, trivijalno ili banalno, koje je klizanjem značenja dobilo drukčiji smisao. Redundancijom i malim nesavršenostima pokušalo se prenijeti poruku, koja blisko komunicira sa zbiljom i svakodnevicom, što nenamještena i stvarna dokumentira i komentira život i situacije kakve jesu i prikazuje trenutak koji može postati fikcionalizirani trenutak zbilje. U mozaičnoj strukturi pronalazimo iscjepkan svijet kojim autor problematizira društvenu zbilju. Naizgled se ništa ne događa, a autor neobavezno bilježi nešto posve nebitno, pronalazi ljepotu u običnim malim stvarima. Istraživao je svoju zemlju očima turista, fotoamatera. No njegove su fotografije brižljivo kadrirane, zagasita kolorita, opuštena, cool, ugođaja. American Surfaces meditacija je Stephena Shorea o svijetu i o fotografiji. Usmjeravajući objektiv, kadrirajući svijet i otpuštajući okidač, izdvajamo trenutak, pridajemo važnost uokvirenoj slici. Jer bitno je upravo ono što je fotografirano, a ono fotografirano postaje bitno. Niske duguljaste zgrade, benzinske crpke, sobe, moteli, tipična su arhitektura, koja s pustim križanjima čini prepoznatljivu geometriju urbaniteta američkog Srednjeg zapada. Fotografija Stephena Shorea ostavila je duboka traga na razvoj fotografije 1980–ih i 1990–ih godina, na fotografsku praksu određenog stupnja realnosti, kojoj su bliski radovi Andreasa Gurskog, Thomasa Ruffa, Thomasa Strutha, zatim i estetike Wolfganga Tillmansa te Juergena Tellera, a veliku zaslugu u promicanju Shoreova rada imali su Bernd i Hilla Becher, koji su naraštaje studenata upoznavali s fotografijama Stephena Shorea.

Branka Benčić