Postestetsko u umjetnosti

»Kontura«, gl. ur. Krešimir Purgar, god. XV, br. 87, Art magazin Kontura d.o.o., Zagreb, prosinac 2005.

Prosinački broj tromjesečnika »Kontura«, osim uobičajenih rubrika i eseja u kojima su prikazani projekti koji su opsegom i karakterom obilježili jesensku ponudu izložbi, kao temu broja donosi problem postestetike, koji pokušava ocrtati u tekstovima hrvatskih i stranih kritičara. Suvremena hrvatska scena, odnosno likovna produkcija izvan Zagreba, posebno u Splitu i Dubrovniku, posredno je vizualnim materijalom i opisima pojedinih umjetničkih izričaja prikazana tekstovima koji prate manifestacije kao što su 34. splitski salon s temom krajolika u suvremenoj umjetnosti i kulturi te izložba Suvremena dubrovačka umjetnost, koja je u obliku izložbene razmjene između Rijeke i Dubrovnika, i kao komplementarna izložbi riječke scene u Dubrovniku, održana u MMSU u Rijeci. Recenzijama su popraćene i neke od zagrebačkih izložbi — Osvajanje prostora, na kojoj je predstavljena Zbirka Generali Foundation, zatim izložbe Mladena Galića u HDLU, Gordane Bralić u Galeriji PM, Tomislava Buntaka u Galeriji Zona, dok je izložba Postskulptura naznačena tek posredno dvama na izložbi predstavljenim radovima — autoportretom Vlaste Žanić koji se našao na naslovnici prosinačke »Konture« te radom Ines Krasić, koji je istaknut kao spotlight broja. Obavijesti o nizu važnih događanja na međunarodnoj likovnoj sceni donosi »Konturin« Info blok — od vijesti o smotrama umjetnosti kao što su 4. berlinski bijenale suvremene umjetnosti i Festival Mesto žensk u Ljubljani, do izvještaja s nedavno održana kongresa AICA–e u Ljubljani i Piranu te obavijesti o otvorenom natječaju za studijski boravak umjetnika u New Yorku. Intervju s kustosicama kolektiva WHW (Who, How & for Whom), koje u izlagalačkoj praksi težište stavljaju na komunikacijsku i društvenu ulogu umjetnosti, osim modela i praksa izvaninstitucionalnog djelovanja u području kulture te prikaza i polazišta koje kolektiv zauzima pri ostvarivanju velikih izložbenih projekata na međunarodnoj razini, dodiruje i problematiku društvene angažiranosti umjetnika i kustosa. Razmišljanja o općoj i kulturnoj situaciji u Hrvatskoj, umjetnosti uopće i vlastitoj poziciji u okvirima hrvatske umjetnosti u razgovoru za »Konturu« iznosi umjetnik Mladen Galić, dok o promjenama koje su zahvatile tradicionalnu muzejsku ustanovu, te reperkusijama digitalizacije svega što nas okružuje u tekstu Fenomen muzeja u digitalno doba piše arhitekt Krešimir Rogina. Vrijedan prinos »Konture«, osim činjenice da redovito izvještava o događajima koji su obilježili najnoviju izlagalačku produkciju u Hrvatskoj, čine prikazi novih izdanja s područja umjetnosti — ovoj put zbornika Iconic turn — te prijevodi tekstova teoretičara i ostalih ljudi iz prakse. Tako se obogaćuje fond prevedenih, dakle dostupnih tekstova s područja suvremene teorije, odnosno eseja i studija koji se bave problematikom pojedinoga medija ili fenomena u suvremenoj umjetnosti. Nakon tema kao što su Venecijanski bijenale, videoumjetnost ili tijelo kao medij, ovaj broj »Konture« kao temu ima postestetiku. Od četiri teksta uvrštenih u spomenuti tematski blok izdvajaju se prijevodi tekstova teoretičara Donalda Kuspita i Christophea Kihma. Dok je Kihmov tekst kratak pregled načina na koji je umjetničko djelo doživljavano i iščitavano u posljednjih četrdesetak godina, odnosno nakon što je Eco potkraj pedesetih formulirao koncept otvorenog djela i naglasio komunikacijski aspekt umjetničkog djela, Kuspitova studija otkriva i određuje postestetsko u umjetnosti polazeći u analizi od Duchampova pristupa konstrukciji i poimanju umjetnosti, te čitateljima nudi mogući odgovor na pitanje o stanju (post)estetike u suvremenoj umjetnosti.

Lovorka Magaš